Bračni odnosi kao izraz ljubavi i prijenos života naređeni su supružnicima (Post 1,27-28). Budućnost čovječanstva povjerena je njihovoj odgovornosti putem prenošenja ljudskog života: “Stoga će ispuniti svoju zadaću s ljudskom i kršćanskom odgovornošću i s poučljivim poštovanjem prema Bogu; sporazumno će i zajedničkim nastojanjem stvoriti sebi ispravan sud imajući pred očima svoje osobno dobro i dobro već rođene djece ili djece za koju predviđaju da će se još roditi…”
Datum objava: Mjesec: kolovoz 2020.
Znamo li biti žene i majke?
Ulaskom u brak postajemo žene svojim muževima, supruge, suputnice, partnerice u svakom smislu. Znamo li to biti? Najčešće se ponašamo onako kako smo gledale u svojoj obitelji, užoj ili široj. Tako često ponavljamo neka ponašanja koja su se pokazala lošima za bračni odnos, ali čini se da ne znamo drukčije.
Dječje ljeto u “novim normalnim” okolnostima
Nakon svake školske godine, djeca diljem svijeta s radošću iščekuju ljetne praznike s prvim asocijacijama na more, plaže, igranje u pijesku, sladolede i pripreme za novu školsku godinu. No, ove godine asocijacije su se promijenile – one vezane za drugo polugodište, ali i one vezane za ljetne praznike.
Bračna nevjera – kako dalje?!
Preljub je bračna nevjera, odnosno oblik izvanbračnog seksa koji je kršenje bračnih obveza od strane jednog od supružnika, kaže Wikipedia. No, je li to baš tako? Preljub u vidu izvanbračnog intimnog sjedinjenja samo je vanjska manifestacija svih ranijih izdaja koje je osoba dala sebi i svom bračnom partneru i znak je ozbiljne krize u braku.
O tempora, o mores
“O tempora, o mores”, dobra stara latinska izreka s nostalgičnim prizvukom o dobrim starim vremenima. Starije osobe sjećanje vraća u mladost kada su bili prilagodljivi i puni snage. Vremena možda i nisu bila bolja, ali oni su bili vitalniji i mlađi. Nadodam li onu “Honores mutant mores” (“Vremena mijenjaju običaje”), jasno je da s vremenom ne starimo samo mi nego i običaji.
Prepoznavanje povezanosti sa stvorenjima i Zemljom
Često se u razmišljanjima o izazovima što ih pred ljudski rod postavlja kriza okoliša (ekološka kriza) nepravedno zanemaruje važnost psihologije. Bez obzira razmišlja li se o uzrocima ekoloških problema ili o posljedicama ekoloških šteta, u središtu su prije svega ljudi: ljudsko ponašanje, ljudski stavovi, ljudska dobrobit, odnosi među ljudima i odnosi ljudi prema stvorenom svijetu. Kad je riječ o ljudima i njihovim odnosima, psihologija u raznim svojim oblicima i granama ima što reći i što poručiti.