Priredila: Silvia Sokal Gojavić, mr. spec. kliničke psihologije

Ulaskom u brak postajemo žene svojim muževima, supruge, suputnice, partnerice u svakom smislu. Znamo li to biti? Najčešće se ponašamo onako kako smo gledale u svojoj obitelji, užoj ili široj. Tako često ponavljamo neka ponašanja koja su se pokazala lošima za bračni odnos, ali čini se da ne znamo drukčije. Ili nam je to izgovor. Ali, opravdanje ne bi smjelo biti. Treba se mijenjati, učiti, čuti, graditi bolji odnos, truditi se. Naravno, potrebna je i druga strana koja ide u istom, boljem smjeru.

Kada nas Gospodin blagoslovi majčinstvom, tada kreću i nove uloge. Njima nas nitko ne uči, pa opet radimo onako kako su naše mame ili bake s nama, a klele smo se da tako sa svojom djecom nećemo. Sve ono što nismo voljele kao djeca, kao da nekontrolirano izlazi iz nas.

I opet pitanje – učimo li biti bolje mame, povezanije, smirenije koliko to možemo biti u ključnim situacijama, uviđamo li uopće, i trudimo li se?

U Savjetovalište često dolaze mame koje ne znaju kako dalje, kako sa svojom djecom. Jedna mama je predivno, ovako slikovito rekla: „Kad sam dobila mikser, uz njega sam dobila i tri knjižice s uputama za sastavljanje, za rad, s receptima. Kad sam dobila dijete – nigdje nikakve upute…“ Nasmijala me, ali nije daleko od istine. Ima puno različitih knjiga, priručnika, ali i raznih portala na internetu, o tome kako biti uspješnija mama, kako odgojiti dijete, kako biti bolji roditelj. Jedan dio roditelja, uglavnom majke, zaista to sve iščitava. S druge strane, postoje mame koje intuitivno reagiraju i same imaju dobre bazične postavke koje im olakšavaju posao majčinstva, ali u suradnji s kvalitetnim ocem djeteta, mužem. Također, ima i onih koje su pretjerano popustljive, koje djeci ne postavljaju granice. Takve najčešće traže pomoć, no bez suradnje oca djeteta, postaje još teže.Tu su i samohrane majke kojima je posebno teško.

Jedno pitanje je zanimljivo: može li majka koja je kao dijete rasla u instituciji, bez povezanosti sa značajnom drugom osobom, danas biti dobra majka svojoj djeci? Može li im dati ljubav koju sama nije primila od svoje biološke majke? Može li  ljubiti svoju djecu? Može li dobiti, isprovocirati tu emociju, tu ljubav, može li odlučiti ljubiti? Usudila bih se vjerovati i nadati da može. Jer, poseban je osjećaj majčinstva, kad u tijelu žene raste novi život, pa kad ga donese na svijet, primi na prsa… nemoguće je opisati taj osjećaj,  treba ga doživjeti i osjetiti. No, unatoč tome, donijeti i odluku drukčiju od svega što je do tada  sama doživjela.

Razne su životne situacije u kojima se možemo zateći, no s Gospodinom je sve lakše. Imajte pouzdanja da će se sve okrenuti na dobro.

“Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4,13).