Bračni i obiteljski savjetovatelji, članovi i suradnici Hrvatskog društva bračnih i obiteljskih savjetovališta (HRD BiOS), djelatnici nad/biskupijskih ureda za brak i obitelj, psihoterapeuti i savjetodavni terapeuti iz Hrvatske (Dubrovnik, Split, Zadar, Rijeka, Varaždin, Zagreb, Slavonski Brod, Osijek, Đakovo) i Slovenije (Ljubljana-Celje) bili su na svom drugom studijskom putovanju, od 19. do 24. lipnja 2023. Cilj putovanja bio je upoznavanje rada pastoralnog i terapeutsko-savjetodavnog rada u susjednim zemljama, razmjena iskustva te moguće buduće suradnje sa stručnjacima koji rade na području bračnih i obiteljskih poteškoća i izazova, novih pastoralnih potreba, na području prevencije i zaštite maloljetnih i djece, zatim u praćenju svećenika u njihovim ljudskim i pastoralnim potrebama, kao i trajno razvijanje osjetljivosti za najpotrebitije u društvu. Posjetili su pet europskih gradova (Ljubljana, Padova, Milano, Torino, Verona) a ujedno je ovo bila prilika za sudionike putovanja međusobno se upoznati, još više povezati, podržati u radu, te se osnažiti za daljnje djelovanje i služenje.

Nastavlja se suradnja s kolegama s Teološkog fakulteta u Ljubljani i terapeutima u Sloveniji

Prvi dan studijskog putovanja započeo je zajedničkim okupljanjem u Zagrebu odakle su se sudionici putovanja zaputili prema Ljubljani. Ondje su posjetili Teološki fakultet gdje su svoj rad predstavili mag. Luka Mavrič ispred nadbiskupijskog ureda za obitelj te Benjamin Sitar i Marjeta Bec ispred udruge Družina in življenje (Obitelj i život). Biskupijski ured za obitelj Nadbiskupije Ljubljana osnovan je 2007. godine. Većina rada usmjerena je na 5 područja, odnosno priprava za brak, pastoral braka i obitelji, savjetovanje, pastoral obitelji u posebnim okolnostima i kultura življenja. Neizostavna je i suradnja s različitim crkvenim i civilnim ustanovama. Družina in življenje je laička organizacija koju su osnovali Dani i Vilma Siter 2000. godine. Njihov sin, Benjamin Siter, preuzeo je vodstvo 2020. godine. Tim zaposlenih čini 6 suradnika, a ukupno je 270 bračnih grupa po Sloveniji koji su dio njihove organizacije. Bračne grupe čine 6 do 8 parova koji se sastaju jednom mjesečno. Osim koordinacije bračnih grupa, bave se izdavanjem različitih materijala i priručnika, organiziraju različite seminare za različite teme i skupine parova. Strategija koju imaju do 2025. godine je učvrstiti temelje djelovanja, odnosno jačati ulogu Boga i tima zaposlenih u njihovom djelovanju.

Nakon zajedničkog ručka u prostorima fakulteta, sudionici putovanja zaputili su se prema knjižnici Bogoslovije u Ljubljani. Sestra Mateja Demšar, knjižničarka, detaljno je objasnila sadržaj knjižnice i značenje freske kojom je oslikan strop knjižnice, koja između ostalog uključuje prikaze temeljnih znanosti i umjetnosti, kao i simbolične prikaze Vjere, Nade i Ljubavi u središtu. Posjet Ljubljani završen je odlaskom na Univerzitet Sigmunda Freuda koji je podružnica Sveučilišta Sigmund Freud u Beču. Direktor SFU Ljubljana, mag. Miran Možina, dr. med. spec., psihijatar i psihoterapeut, predstavio je način rada i organizaciju cijelog studija. Osnivanjem 2005. godine, te upisom prve generacije 2006. godine po prvi puta omogućeno je puno akademsko obrazovanje iz psihoterapeutskih znanosti. Nakon prve 3 godine moguće je birati između više različitih pravaca (psihoanalitički, geštalt, sistemski, jungovski, djece i mladih, integrativni, itd.), a u okviru univerziteta djeluje i ambulanta u kojoj oko 120 studenata uz 40 supervizora odrađuje vježbeničku praksu.

Susret s kolegama u Padovi i zagovorna molitva svetaca-učitelja, u osluškivanju potreba ljudskih duša, te posjet grobu „evanđelisti milosrđa“

Drugi dan su sudionici započeli sa svetom misom u kapeli bazilike sv. Antuna Padovanskog, nakon čega su posjetili obiteljski centar – Centro di Consulenza Familiare e Scoula (CECOFeS) gdje ih je dočekala gospođa Raffaela Butturini, koja je zajedno sa svojim suprugom osnovala navedeni centar, a ujedno i majka 10-ero djece. Nakon toga je, također jedan od osnivača i trenutni voditelj centra, Raffaello Rossi, psiholog i psihoterapeut, predstavio njihov rad i misiju. Centar se sastoji od obiteljskih savjetovatelja koji svoj angažman ostvaruju kroz različite projekte usmjerene za pomoć obiteljima i pojedincima, pa se tako njihova misija može opisati kroz tri glavna cilja: provođenje uspješne formacije obitelji i djece, prevencija, te rad s osobama s lakšim poremećajima. U radu s mladima, koriste se upitnicima koje su sami osmislili, kako bi tako dobili ciljane rezultate o društveno-obrazovnim i socijalnim tendencijama svakog djeteta, te mu na taj način pomogli u daljnjem školovanju i razvoju. Interes za njihove usluge vrlo je velik, te uz rad s ljudima, njihov centar omogućuje i osposobljavanje za obiteljske savjetovatelje u trajanju od tri godine, a uz to, jednom mjesečno organiziraju i iskustvene radionice. Nakon zanimljivog predstavljanja i razgovora u Centru i s drugim članovima Centra, popodnevne sate iskoristili su za obilazak važnih znamenitost u Padovi, kao što su: bazilika sv. Antuna, kapucinski samostan u kojem se nalazi tijelo sv. Leopolda Mandića, te bazilika sv. Justine u kojoj se nalazi grob sv. Luke evanđelista. U večernjim satima su krenuli prema Milanu, odnosno mjestu Seveso, gdje su bili dva dana smješteni u Pastoralnom centru Ambrosiano koji je nekada bio malo sjemenište.

Novi koraci djelovanja u Katoličkoj crkvi i Katoličkom Sveučilištu u Milanu – Koraci nove suradnje

U prijepodnevnim satima sudionici su se susreli sa svećenikom Vittoriom Contiem, psihologom i psihoterapeutom, koji ih je ugostio u prostorijama Centra za duhovno praćenje, zajedno s psihologinjom Claudiom Ciotti. Centar je ustanovljen 2000. godine kroz suradnju s bogoslovijom, a danas surađuje s različitim nadbiskupijama i školama. U Centru djeluju 4 psihologa i psihoterapeuta koji nude psihoterapiju, a uz njih i brojni suradnici volonteri koji provode duhovno praćenje.

Claudia Ciotti, koja već 20 godina radi u Centru, opisala je najčešće razloge traženja pomoći te način rada s klijentima. Centar prima osobe koje su na duhovnom putu ili imaju duhovni poziv (redovnike i laike), koji žele bolje upoznati sami sebe ili koji su u nekoj vrsti krize svog duhovnog poziva, a nude i superviziju za pomagače. U svom radu, psihoterapeuti Centra koriste integrativni pristup usmjeren na osobu, potičući klijenta na zrelost u donošenju vlastitih životnih odluka, dostojanstveno i s poštovanjem za osobnost svakog pojedinca. Najčešći razlozi za obraćanje Centru su unutarnji konflikti želja i potreba, emocionalne i afektivne poteškoće, nošenje sa stresom, pitanje identiteta i problemi u međuljudskim odnosima. U dijalogu s Contijem i Ciotti, raspravljalo se o brojnim relevantnim temama, kao što su rad sa svećenicima i obraćenicima, žrtvama nasilja, pitanje povjerljivosti, savjesti terapeuta te o terapijskom pristupu. Nakon pauze za ručak, sudionici se vraćaju u prostorije Centra, u kojima djeluje i psihoterapijska škola IPRA (Institute of Post-Rationalist Cognitive Psychology and Psychotherapy) – Institut za kognitivnu post-racionalističku psihologiju, osnovan 2002. godine. Organizacijski psiholog i psihoterapeut Dario Bussolin predstavio je svoj profesionalni put i iskustvo u IPRA-i. Psihoterapijska znanja stečena u Institutu primjenjuje u radu u organizaciji. Bussolin opisuje kako izgledaju edukacije iz psihoterapije u Italiji, naglašavajući njihovu brojnost i raznolikost. Edukacija u IPRA-i traje 4 godine, pri čemu su prve dvije teorijske, a posljednje dvije uključuju praksu u različitim institucijama te rad pod supervizijom. Conti je opisao osnivanje, razvoj i temeljne teorijske postavke kognitivne post-racionalističke psihologije. Proizlazi iz kognitivizma, konstuktivizma i fenomenologije. Kako bi se na znanstven način ispitalo pojedinačno iskustvo, primjenjuje se metoda indikativno-formalna (indicativo formale). Usmjerena je na odrasle osobe, a glavni terapijski ciljevi su postizanje jedinstva tijela i uma, slobode i odgovornosti klijenta te povratak životne priče i iskustva u svoj tok. Na kraju susreta, Conti je sudionicima poklonio literaturu koja produbljuje ovaj terapijski pristup. Prvi dan u Milanu zaokružen je kratkim obilaskom centra grada, svetom misom i večerom.

Nakon doručka i svete mise, četvrti dan studijskog putovanja, a drugi dan u Milanu, sudionici su započeli obilaskom svetišta sv. Petra mučenika (Seveso ). Nakon toga su posjetili centar grada i Milansku katedralu, posvećenu Uznesenju Marijinom. Imali su priliku obići i unutrašnjost, kao i terase katedrale te vidjeti impozantne skulpture kao i mnogobrojne vitraje. Potom su se zaputili u Katoličko sveučilište Sacro Cuore u Milanu, gdje ih je ugostio Alessandro Antonietti, pročelnik Odjela za psihologiju, s još 9 sveučilišnih profesora i suradnika. Rad sveučilišnog Centra za istraživanje obitelji (Centro Studi e Ricerche Sulla Famiglia) predstavio je ravnatelj Cenra Camillo Regalia. Svi djelatnici centra su sveučilišni profesori iz područja društvenih znanosti, a bave se temama rastave, obiteljske medijacije, roditeljstvom, prevencijom, udomiteljstvom i posvojiteljstvom te edukacijom za adolescente. Prorektorica sveučilišta Raffaella Iafrate predstavila je preventivni program Family Enrichment, koji je usmjeren na jačanje bračnog odnosa te roditeljskih kompetencija. Sara Pelucchi, psihologinja i psihoterapeutkinja, opisuje temeljne postavke relacijsko-simboličkog terapijskog pristupa kojega koristi u svom radu s parovima i obiteljima. Pristup je usmjeren na ulijevanju povjerenja i nade osobama u patnji. U Centru se bave i psihologijom prava te je Constanza Marzotto opisala studij obiteljske medijacije te metode rada s rastavljenim roditeljima i njihovom djecom. Primjer dobre prakse ovdje su i grupe podrške za djecu rastavljenih roditelja. Centar je proveo brojna istraživanja udomiteljstva i posvojiteljstva, a Katoličko sveučilište Sacro Cuore u Milanu jedino je u Italiji koje nudi diplomski studij na ovu temu, koji integrira psihologiju, pravo i socijalnu skrb. Po završetku susreta, profesor Antonietti pozvao je na internacionalnu suradnju. Sudionici su obišli i dijelove Katoličkog Sveučilišta (studentske prostorije, vrt sv. Katarine…) te crkvu sv. Ambrozija gdje su njegovi zemni ostaci. Sv. Ambrozije je ujedno i zaštitnik grada Milana. Nakon ručka u Milanu, u poslijepodnevnim satima sudionici su krenuli prema pretposljednjoj postaji svog putovanja, naime u Torino.

Bog se u Ljubavi očituje u brojnim osobnim i institucijskim pričama, te proslava zaštitnika grada Torina, rođenja sv. Ivana Krstitelja

Sudionici su svoj peti dan započeli svetom misom u kapelici Ospiteria dell’Arsenale della Pace gdje su i prenoćili. Nokon doručka, u prostorijama biskupije Torino imali su susret s djelatnicima Ureda za obitelj u Torinu koje vodi svećenik don Mario Aversano zajedno s bračnim parom, Ileanom Gallo i Lucom Carando. Voditelji ureda predstavili su djelokrug Ureda za obitelj. Izlagali su kako oni imaju u statutu da na čelu ureda bude svećenik i bračni par jer se na taj način isprepliću sveti red i ženidba. Takav način vođenja ureda nije uvijek lak no većinom se pokazao kao uspješan model. Također su objašnjavali kako zbog manjka svećenika ne uspijevaju u Uredu za obitelj po cijeloj Italiji imati na čelu svećenika nego ured vode laici. Ured surađuje sa 350 župa u biskupiji Torino koja ima oko 2 milijuna ljudi. Nastoje raditi i sa rastavljenim obiteljima te imati otvoren duh za njihove potrebe. U tome im pomažu pravnici, bibličar, moralni teolog te obiteljski medijator. Osim pomoći njima pomažu i tek vjenčanim parovima da se osjećaju kao dio Crkve. U tome smislu educiraju župnike i župljane da lakše prihvate one koji su prošli kroz proces rastave i one koji su tek vjenčani. Priprema za brak kod njih traje godinu dana. Susreti se odvijaju jednom mjesečno cijeli dan i prožimaju se teme života, liturgije i riječi. To su ukupno 9 susreta + jedne duhovne vježbe. Broj parova koji prolaze pripremu za brak naglo je opao zadnjih godina, no kvaliteta onih koji pohađaju se povećala.

Nakon susreta Ureda za obitelj Torinske biskupije sudionici studijskog putovanja zaputili su se do Udruge Punto Familia. Tamo su ih djelatnici na čelu sa dominikancem Constantino Gilardi, te djelatnicima gospođama, Mariellom i Anamariom, upoznali sa svojom poviješću. Upoznali su ih i s načinom na koji oni vode pripremu za brak kroz 6 mjeseci te kako su kao Udruga samostalni u suradnji sa biskupijom i gradom koji im pomažu da ostanu samoodrživi. Također pružaju pomoć rastavljenima i onima koji tek trebaju sklopiti brak. Imaju obiteljsko savjetovalište gdje također pružaju pomoć parovima, obiteljima kao i pojedincima. Kod njih je također primjetan pad zainteresiranih za pripremu za brak. Istaknuli su važnost kuhinje u bračnom i obiteljskom životu, čemu oni u radu s parovima daju važan naglasak a na tragu časne sestre Germane Consolaro (1938-2020) koja ja u medijskom prostoru u Italiji za vrijeme svog života bila poznata po mnogim tv emisijama ali i knjigama koje je napisala, ističući važnost bračnog i obiteljskog stola i zajedničkog blagovanja.

Nakon edukacije i ručka zaputili su se prema Bazilici Marije Pomoćnice gdje je i grob svetoga Ivana Bosca. Tamo ih je dočekao salezijanac Danijel Vidović koji ih je proveo po bazilici i prostorima gdje je boravio don Bosco te je don Vidović nadahnuto svjedočio o milosnom djelovanju don Bosca kroz zadnjih 200 godina. Imali su priliku pomoliti se na grobu don Bosca. U Crkvi sv. Franje Saleškog, u kojem se nalazi grob Dominica Savia, sudionica putovanja Sara Jerebic je svjedočila o uslišanoj molitvi kojom je njezina dvanaestogodišnja nećakinja ozdravila nakon teške ozljede glave po zagovoru sv. Dominica Savia. Razgledavanje Torina završili su odlaskom u katedralu svetog Ivana Krstitelja u kojoj je inače i Torinsko platno.

Sermig – „Prekovani mačevi u plugove i koplja u srpove“ (Iz 2)

Osobita zanimljiva i inspirativna priča vezana je uz zajednicu Sermig u čijem su prihvatilištu „Arsenal mira“ sudionici studijskog putovanja bili smješteni tijekom svog boravka u Torinu. Zajednicu okuplja napose mlade ljude na služenje, a trenutno broji oko 100-ak posvećenih osoba, od čega 6 svećenika, te su posvećeni misionarskom služenju. Sermig je (Servizio Missionario Gioavnni) osnovao Ernesto Olivero, zajedno sa svojom suprugom Mariom, 1964. godine sa svojih 24 godine. Tek vjenčani, on i njegova supruga i nekolicina prijatelja povezanih mladenačkim snom kako riješiti pitanje gladi i nepravde u svijetu okupljaju se u Bratovštini Nade. Bratovštine su strukture zajednice Sermig. Njihove su kuće poznate kao „Arsenali gostoljubivosti“ jer je osamdesetih godina prošlog stoljeća zajednica Sermig tvornicu za proizvodnju baruta iz 1580. godine, te kasnije prvu talijansku tvornicu za proizvodnju oružja 1852., aktivnu do kraja drugog svjetskog rata, pretvorila u prihvatilište za ljude u potrebi i nevolji. Dozvole za gradnje su doslovce izmoljene nakon četiri godine molitve i okupljanja ispred tvornice. Tada su torinski gradonačelnik i ministar obrane odobrili prenamjenu te su mnogobrojni volonteri (danas ih ima oko 1050) uključujući i nevjerojatan arhitektonski projekt, pretvorilo Arsenal oružja u Aresenal mira. Središnji dio tvornice oružja pretvoren je u Kapelu u kojoj je drveni križ izrađen od pružnih greda koje su bile dio tračnica preko kojih se prevozilo oružje u vlaku, a peć u kojoj se talilo željezo za metke, sada je svetohranište. Čudesna preobrazba u kojoj odzvanjaju riječi proroka Izaije: On će biti sudac narodima, mnogim će sudit` plemenima, koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove (Iz 2).

Upravo ovdje, na dan zaštitnika Torina, Rođenja sv. Ivana Krstitelja, sudionici putovanja su proslavili svoju zadnju misu na putovanju, moleći da i njihova osobna oružja se preobraze u snagu ljubavi i mira. Priča mladih katolika započeta u Torinu, simbolično predstavlja, kroz preobrazbu oružja koje ubija i razara u oružje mira, otvorenosti i solidarnosti, poznata je i u Jordanu i Južnoj Americi (Sao Paolo – Brazil) gdje su također otvoreni njihovi „Arsenali mira“ zajedno sa različitim projektima dobrodošlice, prihvaćanja i rada s ljudima u potrebi. O zajednici Sermig su sudionicima svjedočili članovi zajednice Lorenzo, Ricardo i Regalia. Arsenal mira je svojevrsni metropolitanski samostan, mjesto bratstva i traženja. Kuća otvorena svijetu i ljudima u poteškoćama. To je dom za mlade koji traže smisao života, laboratorij ideja, mjesto susreta, kulture, dijaloga i usavršavanja. Posvećen je svećeniku Micheleu Pellegrinu. Arsenal mira drži svoja vrata 24 sata dnevno, 365 dana u godini, otvorenim za ljude u potrebi. On je proročanstvo mira, mjesto susreta između kultura, religija, mjesto međusobnog upoznavanja različitih uvjerenja, mjesto dijaloga. To je utočište za mlade ljude koji žele dati smisao svom životu. To je kuća koja je uvijek otvorena svima koji traže pomoć: samohranim majkama, zatvorenicima, strancima, osobama kojima je potrebna njega, dom, posao. To je mjesto molitve gdje svatko može zastati, susresti tišinu i Boga. Rezultat njihovog rada jest da milijuni ljudi pomažu milijunima ljudi.

Zadnja postaja u Veroni

Na povratku u Sloveniju i Hrvatsku, u šestom danu putovanja, sudionici studijskog putovanja zaustavili su se u Veroni gdje su pohodili sakralne, povijesne i kulturne znamenitosti Verone, poput Arene i dr.

Organizator studijskog putovanja bilo je Hrvatsko društvo bračnih i obiteljskih savjetovatelja (HRD BiOS) na čelu s predsjednikom Udruge svećenikom Josipo Bošnjakovićem. U samoj organizaciji sudjelovali su članovi upravnog odbora Udruge kao i administratorica Anita Lučić. Putovanje je ostvareno uz financijsku podršku nad/biskupija u RH, Udruge HRD BiOS, Hrvatske biskupske konferencije te različitih donatora. Autoprijevoznik je bio DJ Line s vozačem Vladom Mravincem. Na putovanju su sudjelovali Sara Jerebic (Teološki fakultet iz Ljubljane), Ivana Stvorić, Suzana Matošević, Elizabeta Matuzović (Savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije), Vedrana i Denis Blašković, Ivana Blašković, Vesna Drmić, Tomislav i Lidija Atelj, Jasna Jerbić, Lucija Čargonja, Slađana Tuftan, Ivana Sošić Antunović (Ured za brak i obitelj riječke nadbiskupije), Martina Šimunić (Caritas – Obiteljsko savjetovalište – Zadar), Silvia Sokal Gojavić (Obiteljsko savjetovalište – Dubrovnik), Danijela De Micheli Vitturi (Split), Branko Pagadur (Bračno i obiteljsko savjetovalište – Varaždin), Anita Dučkić Sertić (Centar za promicanje dobrobiti ranjivih osoba Hrvatskog katoličkog sveučilišta) i Josip Bošnjaković (Savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije, HKS u Zagrebu, KBF u Đakovu).