Priredila: Ivana Stvorić
“Sunce žarko sjeda i skoro će sjest. Stalna na tom svietu samo miena jest.’” Petar Preradović, Mujezin
Svjesni smo svi, više ili manje, kako su promjene u našim životima neizbježne. Svaki stadij života unosi nešto novo, promjene u okolini u kojoj jesmo neminovno utječu na nas, nove situacije zahtijevaju od nas da se prilagođavamo i mijenjamo. Znajući da je promjena sastavni dio našeg života, i dalje je ne prihvaćamo baš lako i imamo određene poteškoće u prilagođavanju nečem novom, drugačijem, promijenjenom.
Asocijacije na promjenu
Kada čujete ili pročitate samu riječ „promjena“, kakve asocijacije ona u vama budi? Kada pomislite da je potrebno nešto u vašem ponašanju ili razmišljanju promijeniti ili predvidite neku moguću promjenu u okolini koja može utjecati na vas, što Vam prolazi kroz glavu?
„Što točno trebam napraviti?“
„Hoću li biti siguran/sigurna?“
„Hoću li se moći prilagoditi novoj situaciji?“
„Je li mene netko pitao slažem li se s time i želim li to?“
„Kako ću sada moći napraviti xy?“
“Kakav će to utjecaj imati na ono što je bilo do sada?“
„Kakav će to utjecaj imati na sve ono što me očekuje?“
Ostanak u „komfort zoni“
Mnogi ljudi ulažu puno energije u nastojanja da na neki način izbjegnu promjenu ili negiraju uopće potrebu i nužnost iste. Rezultat toga najčešće nije uspješan, jer, prije ili kasnije, s više ili manje napora, na određeni način budemo prisiljeni prilagoditi se – najčešće tek kada shvatimo da su posljedice neprihvaćanja novog načina doživljavanja i ponašanja mnogo nepovoljnije za nas nego posljedice koje nosi promjena sa sobom. Ali čak i tada, nije lako promijeniti svoje ustaljene navike, ponašanja koja nas drže u „sigurnoj zoni“, razmišljanja koja neprestano nude opravdanja, izgovore i razloge.
Kako objasniti promjene ponašanja ?
Kako dolazi do promjena u ljudskom ponašanju? Možemo se poslužiti transteorijskim modelom promjene, autora Prochaske i DiClementea (1983; 1986). Oni su na temelju istraživanja u kojem je sudjelovalo 872 ljudi koji su pokušavali prestati pušiti identificirali pet stadija promjene ponašanja. Potrebno je napomenuti kako je model usmjeren na dobrovoljne promjene kod ljudi, odnosno one koje želimo sami napraviti, a ne one koje su uvjetovane.
Stadiji promjene kroz koje pojedinac prolazi:
- Predkontemplacija
Ovo je stadij u kojem pojedinac još uvijek nije svjestan nekakvog problematičnog ponašanja ili podcjenjuje utjecaj i posljedice tog ponašanja. Osoba nema namjeru mijenjati svoje ponašanje. Često je drugi upozoravaju na moguće probleme, a ona se buni protiv toga, pronalazi razloge i opravdanja zašto to nije potrebno ili pak nije moguće.
U ovom stadiju dolazi do postepenog povećanja svjesnosti o određenom vlastitom ponašanju i njegovih posljedica koje bi motiviralo pojedinca na promjenu. Pojedinac može doživjeti emocionalno olakšanje u obliku snažnih emocionalnih reakcija na događaje u okolini. Također, dolazi do ponovne, emocionalne ili kognitivne procjene toga kako njegovo ponašanje utječe na okruženje.
- Kontemplacija
Pojedinac postaje svjestan da problem postoji i razmišlja o njegovom rješavanju promjenom ponašanja, ali još ne započinje provoditi isto u ponašanju. Osoba razmatra što je sve potrebno drugačije poduzeti i koje navike izmijeniti. Uzimaju se u obzir prednosti i nedostaci uvođenja promjene.
Dolazi do kognitivne i emocionalne procjene samog sebe, svojeg ponašanja i problema koje je potrebno promijeniti.
- Priprema
Pojedinac se obvezuje da će raditi neke stvari drugačije, planira kako će učiniti promjene, razmatra moguće alternative dosadašnjem ponašanju.
Osoba u ovom stadiju postaje svjesna kako se može mijenjati, kako postoje određene alternativne mogućnosti koje će učinkovito zamijeniti dotadašnje navike.
- Akcija
Pojedinac mijenja svoje ponašanje, iskustva i okolinu. Provodi korake koji su isplanirani u prethodnoj fazi.
Pojedinac kroz iskustvo uči kako je moguće ponašati se drugačije. Potrebna je podrška bliskih osoba i iskustvo uspjeha u drugačijim, promijenjenim ponašanjima. Bitno je prepoznati okolinske faktore i situacije koje ga mogu potaknuti na vraćanje starim ponašanjima i navikama.
- Održavanje
Pojedinac se nastavlja ponašati na novi, promijenjeni način. Usvojene su nove navike. Osoba se trudi ne vratiti na „stara ponašanja“.
Premda je navedeni model izrađen prvenstveno u svrhu osmišljavanja programa promjene problematičnih ponašanja i intervencija koje su usmjerene na donošenje odluka pojedinca, možemo uočiti preklapanja između navedenih stadija i procesa koji se unutar svakog od njih događaju s jedne stane, te promjena koje svi mi moramo sada činiti u prilagođavanju ovom „novom normalnom“. Prepoznamo li u kojem smo „stadiju“, lakše ćemo si pomoći. Bezbolnije ćemo prihvatiti ove promjene i prilagodbe koje svi činimo.
Kako se bolje nositi s promjenama i povećati svoju razinu otpornosti?
- Usmjerite se na ono što jest pod vašom kontrolom i za što možete preuzeti odgovornost u određenoj situaciji.
- Svaka promjena nosi sa sobom i određeni gubitak. Osvijestite gubitak, ne ignorirajte žalovanje, potražite podršku, ali i usmjerite pažnju na ono što možete naučiti iz tog iskustva.
- Preispitajte na koji način razmišljate o svemu i kako doživljavate promjenu. Vidite li sve crno-bijelo? Možda katastrofizirate? Usporite svoj um, nastojte objektivnije sagledati stvari. Usmjerite se na svoje snage koje su vam pomagale do sada, a ne na svoje slabosti.
- Usmjerite se na sadašnjost. Briga o budućnosti, mogućim poteškoćama koje će promjena donijeti ili pogreškama koje ćemo napraviti ne donose ništa konstruktivno i korisno.
- Odredite svoje prioritete. Kako želite provoditi svoj život? Čemu želite posvetiti svoje vrijeme? Što vam je stvarno važno? Nastojte doživjeti promjenu kao priliku, a ne kao opasnost koja vreba i koje se trebate bojati.