Priredila: Anita Lučić, mag. theol.
OSIJEK (TU) – U petak 11. lipnja održao se webinar “Rješavanje sukoba” u organizaciji Hrvatskog društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja – HRD BiOS i Savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije. To je drugi od četiri webinara u ciklusu pod nazivom: „Osnaživanje djece u suočavanju sa svakodnevnim stresom“, a koji se održava u sklopu projekta „Pomakni svoje granice“ koji je sufinanciran sredstvima Osječko-baranjske županije. Predavanje je održala doc.dr.sc. Ana Kurtović, profesorica na Filozofskom fakultetu, Odsjeka za psihologiju, Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Tema drugog webinara bila je regulacija emocija.
Prof. Kurtović je istaknula važnost socijalnih vještina. Socijalne vještine čine širok repertoar ponašanja sa svim svojim podskupovima. One podrazumijevaju sposobnost prilagođavanja i pozitivnih ponašanja koja omogućuju osobama da se uspješno nose sa zahtjevima i izazovima. Djeca koja su socijalno kompetentna znaju usklađivati svoje ponašanje s ponašanjem druge djece, pa i odraslih, te pronalaze zajednički jezik, znaju komunicirati i procjenjivati situacije. Neke od socijalnih vještina koje je prof. Kurtović istaknula su: prevladavanje konflikata, surađivanje, tolerancija, donošenje odluka, zauzimanje za sebe i slično. „
„Prosocijalne vještine su osnovne socijalne vještine. Izuzetno su korisne za ljudsko funkcioniranje i mentalno zdravlje te nam pomažu u postupanju s osjećajima i stresom. Sukobi su sastavni dio života te ih treba znati rješavati. Sukobe možemo rješavati na konstruktivan i nekonstruktivan način. Kod konstruktivnog upravljanja sukobima naglasak je na tome da se sukobu pristupa otvorenog uma te se nalazi mirno rješenje. Izbjegavaju se nepoželjna ponašanja poput vrijeđanja i etiketiranja. Nekonstruktivni načini upravljanja sukobima skloni su pribjegavanju primjeni sile, izbjegavanju sukoba te cjenkanju. Namjera je da se ušutka druga strana“, rekla je predavačica. Nadalje, naglasila je važnost preuzimanja odgovornosti koja nas osnažuje, za razliku od osjećaja krivnje. Krivnja osobu paralizira u mjestu i potiče samokritiku. Nije dobro izbjegavati sukobe jer bi to značilo da nemamo pravo na drugačija mišljenja. Teško je podučavati djecu da se zauzimaju za sebe u odnosu sa drugom djecom, ako mi u odnosu prema njima ne potičemo isto. Djeca generaliziraju odnose sa drugom djecom po onom što su naučili u odnosu sa odraslima. Profesorica Kurtović je istaknula da postoje brojni stilovi rješavanja sukoba, neki od njih su: natjecanje, popustljivost, ignoriranje sukoba (potiskivanje), pronalaženje kompromisa i suradničko rješavanje sukoba. Uvijek je potrebno uzeti u obzir uzrok sukoba. Djeca često griješe jer tek uče percepciju sukoba. Za konstruktivno rješavanje sukoba potrebno je kod učenika poticati vještine opažanja, aktivnog slušanja, suradnje i natjecanja, empatije, samopoštovanja te učenje o pravima svake osobe. Voditeljica je istaknula važnost razvoja asertivnosti kod djece. „Neka od temeljnih asertivnih prava svake osobe su: djelovati tako da promičem svoj ugled i samopoštovanje, tražiti ono što želim, izreći svoje ideje, ponekad se predomisliti, biti ponosan na svoje uspjehe i slično. Potrebno je raditi na vlastitim vještinama kako bi mogli pomagati djeci da oni razviju svoje“, zaključila je prof. Kurtović. Sljedeća dva webinara iz ovoga ciklusa najavljena su za 10. i 17. rujna.