Priredila: Ivana Stvorić, mag. psych

Mnogo je razloga zbog kojih ljudi dolaze na savjetovanje ili terapiju, ali mnogo je i razloga zbog kojih se ne odlučuju na isto. Zašto je to tako? Premda su iskustva svake pojedine osobe različita i svatko može imati svoje jedinstvene razloge zašto se odlučio potražiti podršku i pomoć (ili pak zašto nije), moguće je prepoznati neke najčešće misli, stavove, vjerovanja i razmišljanja koja ljudima mogu predstavljati prepreku da uopće uzmu u obzir savjetovanje kao jednu od mogućnosti ili pokušaju krenuti u taj proces.

#1 Moji problemi nisu toliko veliki.

Mnogo puta ljudi se osjećaju kao da je pomoć i podrška stručnjaka potrebna samo kada je situacija baš jako ozbiljna i kada su problemi s kojima se nose neizdrživi. Savjetovanje i terapija ostavljaju se kao krajnja opcija i posljednji pokušaj da se nešto riješi. S druge strane, za sebe onda procjene kako njihov problem i nije toliko velik, pa još uvijek nema potrebe za nečim takvim. Traženje podrške i pomoći, bez obzira na vlastitu procjenu koliko je taj problem s kojim se nosimo težak, može nam omogućiti da se prije počnemo baviti onime što nas muči. Štoviše, ukoliko se na to odlučimo dok se poteškoće nisu razvile do drastičnih razmjera, povećavamo si šansu da napredak bude brži i jednostavniji. Zašto bismo onda čekali da situacija postane baš jako loša ako na takav način povećamo šansu da se pojave i dodatne poteškoće?

#2 Trebam biti sposoban/na sam/a rješavati svoje probleme.

Ponekad imamo prevelika očekivanja od samih sebe i stvaramo si nepotrebni pritisak, misleći kako bismo sami trebali moći riješiti sve svoje probleme. Pa ipak, ako nam se pokvari automobil, odvest ćemo ga automehaničaru ako nismo vješti u popravcima istoga. Ako nas boli grlo i imamo temperaturu, otići ćemo kod liječnika kako bi nas pregledao i preporučio što da radimo. Ako želimo steći neka nova znanja, otići ćemo na neki tečaj i edukaciju te na takav način obogatiti svoje znanje. Slično tome, savjetovatelji i terapeuti su tu kako bi vam pomogli da bolje razumijete svoje probleme i pronađete načine kako ih rješavati. Rješavanje problema kroz proces savjetovanja usvaja se s vremenom kao vještina koju možete primjenjivati u svojem životu na više različitih područja i koja doprinosi vašem većem pouzdanju i sigurnosti u same sebe.

#3 Ako krenem na savjetovanje ili terapiju, to će trajati vječno.

Kada se odlučimo na savjetovanje ili terapiju, može nam se činiti da imamo toliko problema s kojima se ne možemo nositi i da je toliko toga što bismo trebali rješavati, te da ćemo onda biti „osuđeni“ na doživotne odlaske na dogovorene termine. Međutim, to ne mora biti, i u većini slučajeva nije tako. Učestalost dolazaka kao i samo trajanje procesa se određuje kroz međusobni dogovor savjetovatelja ili terapeuta i vas, pri čemu zapravo vi i donosite konačnu odluku. Samo trajanje ovisi o brojnim čimbenicima – koliko često i redovito se možete obvezati na dolaske, koliko je problem specifičan ili postoji više problema koji zahvaćaju više područja života, koliko dugo se problem razvijao, koliko sami ulažete truda i vremena u napredak, …

#4 Morat ću otkriti sve svoje osobne i strogo čuvane misli i tajne svojem savjetovatelju ili terapeutu.

Na savjetovanju ili terapiji vi ništa ne morate. Niste prisiljeni ni na što. Vi ste ti koji odlučujete koliko toga i kada želite izreći i podijeliti. Vi ste ti koji odlučujete kojim tempom ćete razotkrivati stvari o samima sebi. Savjetovatelj ili terapeut su tu kako bi vam pružili podršku i pomogli u samom procesu na način koji će vama odgovarati. Važno je imati na umu, dakle, da ništa niste prisiljeni raditi, ali isto tako i da će napredak ovisiti o otvorenosti i količini podijeljenih bitnih informacija. Savjetovatelji ili terapeuti su stručnjaci koji će te informacije koje dobiju iskoristiti jedino i isključivo za pomoć vašoj dobrobiti i oporavku. Povjerenje se gradi i ono je ključno.

#5 Osuđivat će me.

„Jesmo li mi najgori koje ste ikada imali?“ ili „Ajme, što sada vi mislite kada sam vam to sve ispričala.“ ili „Sada ćete vi misliti da ja nisam normalan.“ ili „Ali znate, nije to baš uvijek sve tako grozno.“ Sve su to (ne)izgovorene misli mnogih ljudi koji se odlučuju ispričati svoje probleme savjetovatelju ili terapeutu, a onda nakon toga počnu doživljavati nekakvu potrebu za opravdavanjem ili provjeravanjem koliko je to sad stanje loše u odnosu na neke druge. Većina nas se osjeća ranjivo kada govori o svojim osjećajima. Dodajte u tu priču činjenicu da progovarate o svojim osjećajima relativnom neznancu (što savjetovatelj ili terapeut jesu). To zaista postaje zastrašujuće iskustvo. Često se javlja zabrinutost oko toga što će savjetovatelj ili terapeut misliti ili osjećati kada podijelimo sve što nas muči. Međutim, oni nisu tu da bi vas osuđivali, presuđivali ili poprijeko gledali, slagali se ili ne slagali sa vašim životnim odabirima. Njihova uloga je slušati i pokušati ponuditi neke nove perspektive, što objektivnije sagledati cijelu situaciju. Ako postoji zabrinutost oko toga da će vas savjetovatelj ili terapeut osuđivati, važno je reći da je u potpunosti u redu o tome progovoriti s njim i otvoreno raspraviti o svojim brigama ili strahovima s njim. Na takav način i vi ćete se osjećati bolje i sigurnije, a i sam proces će moći teći bez ometajućih faktora – vaše procjene što se smije i što je poželjno reći, a što nije.

#6 Zabrinut/a sam da ću postati „ovisan/a“ o svom savjetovatelju ili terapeutu.

Cilj nije da se zauvijek vežete za savjetovatelja ili terapeuta i da u svakom trenutku svoga života i prilikom suočavanja sa svakim problemom trebate njegovu ili njezinu pomoć, i da vaši postupci ovise o tome što će on/a reći. Od samog početka potrebno je njegovati suradnički odnos, u kojem postoji aktivna prisutnost i sudjelovanje obje strane. S vremenom, osobe kroz savjetovanje ili terapiju usvajaju vještine shvaćanja i rješavanja problema te načine na koje mogu postići da se osjećaju bolje, koje bi onda trebali i primjenjivati u nastavku svog života, neovisno o savjetovatelju ili terapeutu. Dobivate „kutiju s alatima“, a na vama je da kasnije pokušate što bolje primijeniti odgovarajući alat za odgovarajuću situaciju. Kada se završi proces savjetovanja ili terapije, trebali biste se osjećati dovoljno sposobno da se aktivno suočavate s onim što vas očekuje – upravljanjem svojim emocijama, rješavanjem problema, donošenjem odluka, preuzimanjem odgovornosti i slično. Naravno, to ne isključuje mogućnost da se povremeno, ukoliko vam se učini da je to potrebno, ponovno obratite za pomoć – bilo da je riječ o „servisu“ i podešavanju „alata“, a posebice ako je riječ o nekom izazovu ili poteškoći s kojom se do sada niste susreli i niste sigurni imate li uopće odgovarajući „alat“ za to.

#7 Ako progovorim o nečemu što mi smeta, morat ću se obvezati da napravim neke velike promjene.

Kao što smo već rekli, ništa niste obvezni učiniti – puno toga ovisi o vama samima. Međutim, važno je i napomenuti kako postoji razlika između onoga što mislimo i onoga što činimo. Većinom kada pričamo o promjeni, ljudi odmah pomisle da je potrebno učiniti nešto drugačije. Nešto maknuti iz našeg života. Nešto novo raditi u odnosu na prije, i da to novo mora biti jako drastična promjena. Kroz razgovor o problemima, svojim mislima i svojim osjećajima moguće je doći do nekih novih saznanja o cijeloj situaciji, otkrivanja nekog potpuno drugačijeg pogleda na cijelu sliku, pronalaženja nekih dodatnih mogućnosti koje na prvu nisu bile vidljive. Svi se pomalo plašimo promjene. S obzirom da ne znamo što nas očekuje s tim nečim drugačijim, to ne iznenađuje, jer to drugačije može biti bolje, ali i ne mora. Ponekad nisu potrebne niti velike promjene niti preokretanje života naopačke da bi nam bilo bolje. Ponekad je dovoljno samo promijeniti doživljaj čitave situacije. Zvuči pomalo čudno, zar ne? Sve u okolini ostaje približno isto, ali mi s drugačijim sklopom u glavi gledamo na to sve i više nam toliko ne smeta. Ali, upravo to može biti rješenje i ključ svega.

#8 Bojim se toga što bih mogao/la saznati o sebi.

Negdje tamo nekada netko je rekao „Blaženo neznanje!“ Ali, je li doista? Ako ne poznajemo dovoljno sami sebe, kako onda uopće možemo očekivati da budemo zadovoljni i uspješni u životu (što god to dvoje kome predstavljalo, vrlo je individualno)? Ako ne znamo što želimo, čemu težimo, što nas veseli, a što rastužuje, zbog čega se ljutimo,  koje su naše vrline, a koje su to mane, koje su to vrijednosti prema kojima želimo živjeti svoj život – ne možemo ni živjeti život u skladu sa samim sobom. Razvijena svijest o samome sebi omogućava nam da ipak imamo malo više kontrole u svome životu (iako nikada ne možemo u potpunosti kontrolirati sve što nam se događa). Važno je podijeliti svoju zabrinutost sa savjetovateljem ili terapeutom kako u tom procesu upoznavanja nekih stvari o samom sebi ne biste išli tempom koji će za vas biti previše intenzivan i u kojem nećete znati kuda sa svim novostečenim saznanjima. Uostalom, koliko ćete dati od samog sebe i koliko ćete otkriti, opet ovisi o vama, a ne toliko o terapeutu.

#9 Ako mi se uopće javlja dilema treba li mi pomoć ili ne, znači li to onda da mi ipak ne treba?

U potpunosti je normalno i očekivano imati brojne nedoumice, strahove, propitivanja i predomišljanja oko podizanja slušalice ili kucanja na vrata nekog savjetovatelja ili terapeuta. S obzirom da tamo nećete pričati o nekim ugodnim temama, da se nećete ići pohvaliti kako je vama super u životu i kako uspješno izlazite na kraj sa svim životnim nedaćama – da, to je neugodno i pojavit će se mnoge misli i osjećaji  koji će vas pokušati natjerati da odgodite ili izbjegnete taj scenarij. Pogotovo jer u našem društvu i dalje vlada generalan stav kako se samo slabim ljudima takvo što događa, da se ne bi osjećali tako da samo malo očvrsnu, da bi se trebali sami nositi sa svojim problemima i da nitko njima ne treba govoriti kako će oni živjeti svoj život. Dobro je zapitati se što je to što vas sprječava da potražite podršku i pomoć. Uzmite si vremena i sami sa sobom propitajte razloge – je li to nešto što proizlazi iz nekih vaših stavova i doživljaja samih sebe ili je to nešto što je odraz okoline? Upamtite da u konačnici nemate ništa za izgubiti ako i samo pokušate. A ono što možete dobiti je mnogo – između ostalog, primjerice, veće samopozdanje, poboljšano raspoloženje, bolje svakodnevno funkcioniranje, donošenje odluka i rješavanje problema, veće zadovoljstvo samim sobom, odnosima i poslom.