Djeca su jedna od najosjetljivijih društvenih skupina, ali i jedna od najprihvaćenijih u širem društvenom kontekstu. Ukratko, lako ih je prihvatiti, a i međusobno se mogu vrlo brzo razumjeti, čak i kada ne dolaze iz iste kulture. Naime, bez obzira na društvene različitosti, djeca vršnjaci imaju iste potrebe i samim time iste ili slične interese, te i bolje međusobno razumijevanje.
Bračni parovi u svojoj zajedničkoj životnoj priči prolaze kroz više karakterističnih i tipičnih razdoblja, koja ih izazivaju na svladavanje određenih životnih zadaća. Par se, kao i ostali živi sustavi, nalazi u neprestanoj promjeni, i tek što su učvrstili svoj identitet kao par, moraju ga iznova graditi.
Vrlo je važno, neizmjerno je važno kojim imenom nazivamo stvarnosti koje proživljavamo u našim životima. Na poseban način to je važno kada se susrećemo s novim stvarnostima. (…) Kako živjeti ljubav u doba potrebite distance, samoizolacije, izolacije?
Mnogo je razloga zbog kojih ljudi dolaze na savjetovanje ili terapiju, ali mnogo je i razloga zbog kojih se ne odlučuju na isto. Zašto je to tako? Premda su iskustva svake pojedine osobe različita i svatko može imati svoje jedinstvene razloge zašto se odlučio potražiti podršku i pomoć (ili pak zašto nije), moguće je prepoznati neke najčešće misli, stavove, vjerovanja i razmišljanja koja ljudima mogu predstavljati prepreku da uopće uzmu u obzir savjetovanje kao jednu od mogućnosti ili pokušaju krenuti u taj proces.
Za mlade osobe, odnosno sve mlade i adolescente do navršene 18. godine života, skrbi i međunarodna organizacija Save The Children koja je povodom stote obljetnice od osnutka, točnije prošle, 2019. godine, objavila vrlo važnu publikaciju vezanu uz budućnost djece i mladih pod nazivom „Adolescents and the impact of conflicton their experiences: an exploratory study in Iraq, Egypt, Jordan and Yemen“ i glavnim naslovom Nadam se da sutra nikad neće doći (prevedeno s eng: „I hope tomorrow will never come“).
