„Srž se kršćanskog života sastoji u tome da sa zahvalnošću prihvatimo Božju nježnost i dobrotu, kao i objavu njegove milosrdne ljubavi, te da dopustimo da nas ta ljubav iznutra preobražava.“ Međutim, što kad život u svakodnevici ne odražava u međuljudskim odnosima autentično kršćanstvo? Ili dođu situacije kad život nametne teška teodicejska pitanja? Kako se postaviti?