Zašto se bojimo i odakle panika?

by | 15. 05. 2020. | Općenite napomene

Priredila: Ivana Stvorić

Naši umovi trude se najbolje što mogu da nas zaštite. Tako su se jednostavno razvili kroz godine i godine i brojna iskustva kojima smo kao ljudska populacija bili izloženi. Omogućili su nam tako da na vrijeme reagiramo na opasnosti i tako preživimo. Naš um će tako reagirati na svaku naznaku moguće prijetnje, usmjeriti se isključivo na nju i pokrenuti sve u našem organizmu kako bi nam omogućio da nas sačuva u tom trenutku – borimo se ili bježimo ili „zamrznemo“. Da dovedemo stanje pod kontrolu. Da stvorimo stabilno okruženje. Da stvorimo okruženje sigurnosti. 

Ono što se u sadašnje vrijeme događa i okolnosti kojima smo bili i jesmo jednim dijelom i dalje izloženi je nešto što nije u skladu sa svakodnevicom. To nisu izazovi na koje svakodnevno nailazimo i s kojima se više ili manje uspješno nosimo. Suočeni smo s nečim što nije direktno pod našom kontrolom i što ne možemo objasniti i razumjeti u potpunosti. Ako nastojimo ignorirati tu činjenicu i praviti se da se ništa ne događa, ne činimo si puno dobroga. Opet niti pretjerivanje u katastrofiziranju, predviđanju loših ishoda, precjenjivanju vjerojatnosti da će se loši ishodi dogoditi isto tako ne činimo našoj svakodnevici i psihičkom zdravlju ništa korisno. 

Što onda sa svime time?

Kada smo uznemireni oko nečega, potrebno je nastojati suočiti se s onim što se događa i što proživljavamo. Prihvatiti i osvijestiti da nas neizvjesnost i nesigurnost čini uznemirenima i naučiti nešto iz svega toga kako bismo mogli donositi odluke koje će umanjiti učinak uznemirenosti i smanjiti paniku. Takvim odlukama shvatit ćemo da je moguće pronaći vrlo jednostavne načine na koje ćemo ponovno steći toliko željeni osjećaj kontrole u prilično kaotičnoj situaciji – kao što je sada bilo prati ruke, brinuti se za higijenu, socijalno distanciranje, opskrbljivanje onim što nam je potrebno (ali bez pretjerivanja i stvaranja dvogodišnjih zaliha). Možda nekada nemamo sve pod kontrolom, ali možemo i moramo preuzeti odgovornost za ono što jest pod našom kontrolom. Uspijemo li prihvatiti uznemirenost i djelovati u smjeru koji će nam omogućiti da se nje oslobodimo, pokazat ćemo da smo hrabri. Da možemo živjeti ispunjeni i odgovorni život čak i u trenutcima nesigurnosti i rizika.