U trećoj evanđeoskoj sceni suosjećanja (Σπλαγχνίζομαι) nailazimo ponovno na elemente suosjećanja o čemu je bilo govora u prvoj sceni (vidi 6.11.2020., Strauss i dr., 2016). Isus prepoznaje patnju, razumije ljude, empatizira, spreman je suočiti se s neugodnošću i izazovima, te djeluje kako bi ublažio patnju, a zatim i obogatio, učinio puno više.

Druga scena, vrelo, žetva, izvor, radost suosjećanja, kojoj posvećujemo ovo razmišljanje, jest u sljedećem tekstu iz Mt 14, 14: Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu (ἐσπλαγχνίσθη) se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

O riječi suosjećanje, odnosno daleko raširenoj u engleskoj verziji compassion, danas se vrlo često govori u psihologiji, u duhovnosti, religioznosti, filozofiji, medicini, odgoju, ali i u drugim znanostima. S razlogom. Utjeloviti suosjećanje u svakodnevici, danas pogođenoj ne samo, ali koronakrizom, želimo se posvetiti idućih 13 tjedana, budući da se u Novom zavjetu na 13 mjesta pojavljuje riječ suosjećanje (…)

Jedno od privlačnijih pitanja za razmotriti, poglavito u vrućem mjesecu srpnju, je svakako pitanje odmora i odmaka od svakodnevice. Naime, svojom žarkom toplinom, sunce nas privlači samo biti – ne razmišljati u terminima potrebe za naporom, korisnosti i produktivnosti kao definicijom uspjeha i ostvarenja, već uživati, počinuti, odmaknuti se od svakodnevnih dužnosti, biti opušteni, jednostavno biti… Međutim, to samo po sebi nije dovoljno da bismo se osjećali u potpunosti odmorenima i takvima ostali dulje vrijeme.

Zadnja četvrtina XX. stoljeća zapravo je bila u znaku Ivana Pavla II., koji će zbog djela koja je učinio i misijskog žara koji je pokazao, biti zapisan i zapamćen kao “veliki papa”, poput „Grgura Velikog i Leona Velikog“. Tim povodom, evo, i nekoliko videouradaka o tom dragom, velikom i nezaboravnom Papi.

Svakodnevno koristimo izrazito veliki broj riječi. Riječima možemo utješiti nekoga, riječima možemo nekoga povrijediti. Sami znamo da u velikom broju situacija pazimo na koji način ćemo neku vijest ili informaciju prenijeti nekome. „Važemo“ riječi i izraze, pažljivo biramo koje ćemo riječi koristiti. Koliko puta smo samo bili krivo shvaćeni samo zato što smo možda upotrijebili krivi izraz ili nam je nešto „izletjelo“ što nije trebalo?

Mada nas je ova situacija s pandemijom korona virusa zatvorila prema nekim mogućnostima slobodnog kretanja, ipak nam nije i ne može zatvoriti izbor stava i prostor za manevar unutar trenutačnih zadanosti, slobodu kretanja našeg duha, donošenje odgovornih odluka i izbora napraviti najbolje moguće u danoj situaciji.