Priredila: Leali Osmančević, mag. comm., asistentica na Odjelu za komunikologiju, Hrvatsko katoličko sveučilište

Nakon svake školske godine, djeca diljem svijeta s radošću iščekuju ljetne praznike s prvim asocijacijama na more, plaže, igranje u pijesku, sladolede i pripreme za novu školsku godinu. No, ove godine asocijacije su se promijenile – one vezane za drugo polugodište, ali i one vezane za ljetne praznike. Ipak, ne treba odustajati od ljeta, od odmora, od svih dječjih radosti koje vezuju uz ovo doba godine. Sve što je potrebno možemo sažeti u nekoliko pojmova – prilagodba, prihvaćanje i prostor za kreativnost, novu kreativnost koja će osvježiti sada već ustaljeni i svakidašnji pojam nove normalne stvarnosti. A kada je riječ o kreativnosti, djeca u njoj prednjače. Pa zašto im ne dati priliku i prednost te im prepustiti kormilo i podržati ih u njihovim “novo-normalnim” ljetnim aktivnostima?

Zajedništvo je u igri i dječjoj radosti!

Igra je u brojnim i različitim, sretnim, tužnim ili nemirnim okolnostima uvijek ostala sastavni dio dječjeg provođenja vremena. Kada govorimo o onim vrlo neizvjesnim, pa čak i  ekstremnim okolnostima poput djece koja žive (ili su proživjela) u ratom zahvaćenim područjima, djeci koja su iskusila siromaštvo, nasilje ili djeci koja su ostala bez obitelji – sva ona su u nekim fazama svoga odrastanja imala čitav niz prilagodbi, ali igru nikada nisu zanemarila, na svjesnoj ili podsvjesnoj razini. Upravo to je znak važnosti koju djeca pridaju igri, kreativnosti, druženju i naposljetku – zajedništvu. Baš zbog takve osobine djeca su otpornija na brojne i za odrasle teške okolnosti, lakše podnose svakodnevicu ispunjenu izazovima i često gledaju, prepoznaju i vide one male, bitne stvari, koje nama odraslima promaknu u različitim životnim borbama. Razlike u naravi, poimanju događaja u svakodnevici i načinima podnošenja različitih prilika su opravdane i jasne. No, u dječjem svijetu i odrastanju se upravo taj entuzijazam, dječja radost i osmijeh koji je moguće izmamiti i u najtežim ili kriznim situacijama, treba njegovati, cijeniti i ponekada mu se i prepustiti. Upravo uz zajedničku igru i dječju radost kriza i u očima odraslih postaje lakše podnošljiva.

Kako zadržati radost ljeta u “novom normalnom”?

U nastavku je nekoliko korisnih savjeta za ljetne dane i iščekivanje nove školske godine.

• Ljeto nije nestalo, sunce je i dalje iznad nas, plavetnilo mora i dalje poziva na igru, valovi još uvijek izazivaju dječji smijeh, pijesak je i dalje tu za građenje kula. Ukoliko ste na moru, potaknite svoje najmlađe na njima poznate aktivnosti i time pokažite da krizna situacija ne traži promjene i ne iziskuje zabrane već treba prilagodbu. Uz poštivanje mjera sigurnosti, morska radost i dalje može biti lijepa uspomena u dječjem odrastanju.
• Kada ponestane ideja, izrađivanje različitih kreativnih djela od uvijek dostupnih oblutaka, školjki i pijeska pomaže zajedništvu, prije svega unutar obitelji, ali i drugih skupina djece poput dječjih domova.
• Pisanje i izražavanje svojih misli o ovogodišnjem ljetu izvrstan je poticaj za zbližavanje s djetetom na njemu zanimljiv, a odraslima vrijedan način razumijevanja dječje percepcije novih okolnosti.
• Za ljeto u kontinentalnim dijelovima – također ništa nije nemoguće! Istraživanje prirode, primjećivanje cvijeća pored kojeg smo nekada prolazili jer se podrazumijevalo da je uvijek tu, sada može biti vrijedan izvor novih dječjih aktivnosti, interesa i uočavanja sitnica u okolini te prepoznavanja blagoslova vidljivih na svakom malom i velikom koraku.
• Gledanje animiranih i za djecu primjerenih filmova nije više samo dječja aktivnost – krizna situacija nam ponekad poklanja i vrijeme koje nam je nedostajalo u onome nekadašnjem normalnom – kada smo bili prezaposleni.
• Čitanje slikovnica i zajedničko osmišljavanje kraja priče vrijedna je aktivnost za sve ukućane i sve odrasle koji rade s djecom – dječja razmišljanja, ideje i kreativnost nepresušne su kada im se da dovoljno prostora za izražavanje mišljenja.

Ideja je još mnogo, a dječje kreativnosti i spremnosti odraslih na zajedništvo još i više. I zato, samo kreni, maleni čovječe. A ti, veliki čovječe, pusti ponekad isticanje kako je bilo prije i s vremena na vrijeme samo prati stope malenih, pusti da te vode i otkrij novo normalno – ovoga puta bez navodnika.