Priredio: mr. sc. Marko Grgić
Donosimo treći i zadnji dio članka.
Roditeljstvo
Bračni odnosi kao izraz ljubavi i prijenos života naređeni su supružnicima (Post 1,27-28). Budućnost čovječanstva povjerena je njihovoj odgovornosti putem prenošenja ljudskog života:
Stoga će ispuniti svoju zadaću s ljudskom i kršćanskom odgovornošću i s poučljivim poštovanjem prema Bogu; sporazumno će i zajedničkim nastojanjem stvoriti sebi ispravan sud imajući pred očima svoje osobno dobro i dobro već rođene djece ili djece za koju predviđaju da će se još roditi; prosudit će i materijalne i duhovne prilike svoga stanja; vodit će, konačno, računa o dobru obiteljske zajednice, o potrebama vremenitog društva i same Crkve.1
Hrabrost prenošenja života uvelike je ojačana tamo gdje se stvara pogodna atmosfera za podizanje djece uz nuđenje pomoći i pratnje nužne za djelo odgoja, pri čemu suradnja župa, roditelja i obitelji može biti od velike pomoći. Pravi put planiranja obitelji je onaj sporazumnog dijaloga između supružnika, bez požurivanja, razmatrajući dostojanstva partnera u skladu s osobnim i ljudskim karakterom bračne ljubavi.2
Ispravno je i ohrabrivati parove na darovanje života. Za to odgovorno odlučivanje, na pomoć im treba biti i duhovno vodstvo radi pouzdanijeg oblikovanja savjesti, koja je „najskrovitija jezgra i svetište čovjeka, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini“3
Što se tiče metoda oplodnje, potiču se samo metode temeljene na „prirodnim ritmovima plodnosti“4. Te metode „poštuju tijelo supružnika, potiču ih na međusobnu nježnost i pomažu odgoj za autentičnu slobodu“5.
Vrijedno je spomenuti kako se problem plodnosti ne može riješiti samo na osobno-etičkoj razini, već prije svega na etičko-društveno-političkoj. I ovdje Crkva može pridonijeti stvaranjem „prostora“ koji u konačnici favoriziraju plodnost. Prije svega, potrebno je promicati smisao i „gušt“ življenja nasuprot radnog aktivizma i želje za bogaćenjem pod svaku cijenu. Na razini odnosa ne postoji dovoljno kultura prihvaćanja (pa i ljudskih neuspjeha), podnošenja i strpljivog stvaranja veza. Na kraju, možemo spomenuti manjak mjesta na kojima se mladi slušaju, ali isto tako i ispravljaju, kako bi sazreli u životnoj mudrosti. Time im pomažemo u bijegu od unutarnje samoće koju često ne mogu slobodno izraziti bez odbacivanja.6
Duhovnost u braku i obitelji
Kršćanska ljubav ima različite oblike, ovisno o životnom stanju u kojem živi svoj poziv. Isto tako, u braku i obitelji živi Gospodinova prisutnost, sa svim patnjama, borbama, radostima te voljom za činjenjem dobra – koje ju osiguravaju. Ovu duhovnost čine tisuće stvarnih, svakodnevnih gesta, čineći zrelijim zajedništvo s drugima i s Bogom. Stoga, oni koji imaju duboke čežnje za duhovnošću ne trebaju misliti da ih obitelj udaljava od života u Duhu, već ga trebaju smatrati putem što dovodi do vrhunaca mistike.7 Kršćanski supružnici zapravo su utvrđeni i istinski posvećeni sakramentom braka u svrhu ispunjavanja bračnih i obiteljskih obaveza postižući sve veće savršenstvo i međusobno posvećenje kako bi zajedno proslavili Boga. Sredstvo za ostvarenje toga su primjer i zajednička molitva roditelja, djece i svih koji zajedno žive u obiteljskom okruženju. To sve ih osposobljava za rast u ljudskosti i pronalaženju puta do spasenja i svetosti. Djeca igraju posebnu ulogu u obitelji, odgovarajući na blagodati sa sinovskom/kćerinjom naklonošću i povjerenjem tijekom cijelog života. Obitelj bi morala dijeliti svoje duhovno bogatstvo s drugim obiteljima.8
Nježnost je veza koja ujedinjuje sve članove obitelji. Njeno djelovanje zacjeljuje rane i vraća nadu, ustrajno obnavljajući povjerenje. Papa Franjo nas poziva da sa nježnošću dočekamo teške situacije i probleme onih oko nas, govoreći kako možda često nalazimo bezlična rješenja, isto tako možda učinkovita – ali sigurno bez topline Evanđelja. Ističe postojanje velike potrebe za nježnošću danas u svijetu, zapravo naglašava kako je Bog taj koji potiče i širi svoje strpljenje, bliskost i nježnost kroz nas.9Kao ljudi koji se vole nazivati kršćanima, danomice smo na to zamoljeni od Krista preko Crkve.
1 Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes, br. 50.
2 Usp. XIV ASSEMBLEA GENERALE ORDINARIA (4-25 ottobre 2015), La vocazione e la missione della famiglia nella Chiesa e nel mondo contemporaneo, 81-82.
3 DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes, br. 16.
4 PAPA PAOLO VI, Humanae Vitae.Lettera enciclica sulla regolazione della natalità, u “La Santa Sede”, <www.vatican.va/holy_father/paul_vi/encyclicals/documents/hf_pvi_enc_25071968_humanae-vitae_it.html>, (preuzeto 06.07.2020), br. 11.
5 KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE, br. 2370.
6 Usp. BORSATO, L’avventura sponsale, 104-108.
7 Usp. PAPA FRANCESCO, Amorislaetitia, 248-250.
8 Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes, br. 48.
9 Usp. PAPA FRANCESCO, Omelia in occasione della Santa Messa della Notte nella Solennità del Natale del Signore, 24 dicembre 2014, u “La Santa Sede”, <https://w2.vatican.va/content/francesco/it/homilies/2014/documents/papa-francesco_20141224_omelia-natale.html>, (preuzeto 03.07.2020.), 1.