Priredila: Elizabeta Matuzović, teologinja, bračna i obiteljska savjetovateljica
Mnoge knjige, terapeuti, a i svatko od nas razmišlja o tome kako imati sretan brak. I pored razmišljanja, razmatranja, prijedloga i napora, čini se da se ne može baš svaki odnos poboljšati. Kod nekih parova su potrebe i temperamenti toliko različiti da ne mogu postići onu razinu intimnosti koja jamči dobar brak. S druge strane, u nekoj fazi odnosa gotovo svatko razmatra ideju o razvodu, iako osjećaj beznađa i obeshrabrenosti nije dokaz da je brak manjkav ili da je naša sreća nedostižna.
Tipični znakovi da je odnos u krizi
- Nedostatak komunikacije: ako nema otvorene komunikacije, neovisno o tome razgovara li se o nečemu što izaziva sukobe ili ne, dolazi do interpretacije ponašanja, a tada do nesporazuma, potisnutih potreba i povrijeđenih osjećaja;
- Nezainteresiranost: kada više nismo sigurni jesmo drugome uopće bitni, pa osjećaje naklonosti više i ne pokazujemo;
- Dugotrajne svađe: začarani krug svađe. Svaki pokušaj traženja rješenja vodi u novu svađu i začarani krug;
- Borba za moć i natjecanje;
- Nedostatak poštovanja: dovodi do spirale odbacivanja, u kojoj se obje strane nađu u povređivanju i osjećaju nevoljenosti.
Kako izaći iz krize i stvoriti povezanost
- Prihvatiti sebe: realno sagledati sebe, vidjeti svoje slabe i jake strane i vidjeti kako sebe poboljšati.
- Jačati komunikaciju.
- Njegovati zajedničke rituale: zagrljaj pri dolasku (odlasku), zajedničke šetnje, kava.
- Ostaviti si dovoljno osobnog prostora: da svatko ima i vrijeme za sebe.
- Stvarati i sjećati se zajedničkih trenutaka. Često zaboravimo što nas je na početku povezalo. Razmišljati o prošlim kriznim događajima i uvidjeti kako smo ih prevladali.
- Pitati se isplati li se uopće svađa: to je često u onim slučajevima kada ubrzo više i ne znamo razlog svađe.
- Biti spremni na kompromise: par čine osobe dviju različitih osobnosti, potreba želja i predodžbi. Naći se negdje na pola puta.
- Mijenjati perspektivu: ostaviti ponekad po strani svoju ljutnju, razočaranje i povrede i pitati svog partnera otvoreno: Što osjećaš? Kako se nosiš s tom situacijom? Što želiš? Razgovarati često o osjećajima i potrebama. Ako ste usmjereni samo na sebe, bit će vam teško pronaći zajednički put iz krize.
Svatko od nas nosi stare, nesvjesne povrede u sebi. Od ljudi koji su u našoj blizini očekujemo (također nesvjesno) da svojim ponašanjem brinu o tome da mi naše rane ne osjetimo. Kada odnos dođe u krizu, naš nas partner povrijedi, čini greške i povuče se. Tada nam nešto počne nedostajati, nešto nas počne boljeti. I tu trebamo naći novi put. Ostajemo kod partnera, ali stara igra više ne pali. Nemamo kontrolu nad partnerom. To znači: prihvaćamo da partnera ne možemo natjerati da se ponaša kako bismo htjeli. I učimo se brinuti o sebi. Često se odnos promijeni za 180 stupnjeva. Postajemo slobodni i ne trebamo drugoga poput ovisnika. Male promjene mogu udahnuti novi život u jako umornu vezu. Dobro se stoga često pitati: Na kojim trenutcima podrške sam ti zahvalan/zahvalna?
Zreli odnos je stvar odluke i aktivnog oblikovanja. Odnos počinje s odlukom o dijalogu. Dijalogu koji daje prostora za podnošenje bolnih stvari, ali i kretanje prema novim obalama kako bismo ponovno otkrili fontanu smislenosti i pustili je da struji između nas.
Jer tko nas je naučio voljeti? Tko nas je naučio svađati se i boriti? Svaki par, htio to ili ne, svjesno ili nesvjesno, stvara kulturu ljubavi i intimnosti. Ako tu kulturu dijaloga ne razvijamo, ne reflektiramo o njoj, ne učimo novo, ne rastemo i sazrijevamo, tada i tijelo i duša otvrdnjuju. Tada rastu bolesti i razočaranja i dolazi do duševnog, emocionalnog i tjelesnog udaljavanja.