Priredio: mr.sc. Marko Grgić
Biblijska riječ izvor je za otkrivanje i usvajanje Isusova učenja i o braku i obitelji. Gospodinov nauk sveti Pavao apostol približava vjerniku uspoređujući kršćanski brak kao sliku odnosa između Krista i Crkve.
Krist i brak
Kristov dolazak naviješta: “Bog je ljubav”1. Ta ljubav odjelotvorena je Kristovim životom. Supružnici su također pozvani da postanu djelotvoran znak Božje ljubavi u svome životu zahvaljujući primljenom sakramentalnom daru. Isus uokviruje stvarnost braka u izvornoj i autentičnoj volji Stvoritelja. Ulazimo u relacijsku dinamiku ljubavi i besplatnosti koja u braku vidi ne samo potrebu, već i milost koja u potrazi za voljom Božjom učvršćuje vezu vjernosti između ljudi i Boga.2
Božja volja ima središnje mjesto u Isusovu životu i njegovoj zemaljskoj obitelji. Njegova Majka to izražava riječima: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”3Čak se i njezin zaručnik, sveti Josip, uvjerava riječima: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.”4Sam Isus, izravno životom izražava svoju ovisnost o Nebeskom Ocu: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”5U obitelji iz Nazareta, potpuna poslušnost Božjem naumu usklađena je s primatom darovane ljubavi koju su živjeli u kući. Ta se ljubav i radost donosi preko Marije i Isusa i na svadbu u Kani.6
Evanđelist Ivan govori nam o ovoj epizodi koja u središte stavlja Isusa koji obitelji daje smisao i sjaj. Nije slučajno da svoje prvo čudo Gospodin čini upravo u trenutku kada se dvoje mladih ljudi obvezuju jedno drugo na ljubav i vjernost – na svadbi u Kani. U Evanđelju čitamo:
Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: “Vina nemaju.” 4 Kaže joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” 5 Nato će njegova mati poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite!” 6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7 Kaže Isus poslužiteljima: “Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. 8 Tada im reče: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. 9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika 10 i kaže mu: “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.” 11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.7
Ovdje primjećujemo krhkost ljudske radosti koja se prigodom vjenčanja može izgubiti i jednostavnim nedostatkom vina. Radost, kao i svaki drugi osjećaj ili neko drugo „pozitivno“ raspoloženje, koja nije povezana s ljubavlju nije se u stanju održati, odupirati se i trajati. S druge strane. Isusova misija je upravo ponuda ljubavi puna ljudskosti. Isusovo čovještvo u njegovoj misiji najlakše je nama ljudima doživjeti upravo kroz razumijevanje ljudskih osjećaja.
Znamo da se ljubav mora kontinuirano graditi, kroz molitvu, poniznost srca i predanost našeg života. Obitelj je veliki dar, ali kao i svaki dar koji ne želimo zaboraviti i zanemariti, već ga čuvati i njegovati, zahtijeva i spremnost na žrtvu sa naše strane. Ugroženi smo grijesima, slabostima, ograničenjima i treba nam pomoć da izvučemo ono najbolje uz pomoć snage radosti koja dolazi od Boga.
Isus o braku u susretu s farizejima- „u početku ne bijaše tako“
O temi braka govori i susret Isusa i farizeja koji ga žele iskušati:
3 Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: “Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?” 4 On odgovori: “Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih 5 i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? 6 Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” 7 Kažu mu: “Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i – otpustiti?” 8 Odgovori im: “Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. 9 A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub.”8
Te Gospodinove riječi izazivaju spontani odgovor učenika: “Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.”(Mt 19,10). Mojsijeva ustupka otkriva prisutnost grijeha koji se očituje u obliku tvrdoće srca. Čak danas još više moramo imati na umu tu prepreku inteligencije, sklerozu volje, fiksaciju strasti, korijen čimbenika krhkosti koji pridonose širenju suživota bez vjenčanja.9
Govoreći o preljubu, Isus ne priznaje izuzeće neraskidivosti koju dopušta Mojsije, nego stavlja u srce želju i čistoću koju zahtijeva etos Kraljevstva: “A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu..”10Isus osuđuje tu požudu tijela, koja je ukorijenjena u srcu i ugrožava zajedništvo ljudi koje je Bog izvorno želio kao plod međusobnog darivanja muškarca i žene s njihovom muškošću i ženstvenošću. Isus obnavlja unutarnji princip čistoće srca. Nadalje, on jamči milost vjernosti kroz svoju Osobu koja se daje iz ljubavi. S njim i mi dobivamo novo srce po sličnosti Njemu.11
Brak u učenju svetog Pavla – ukorijenjeni u Krista i u Crkvu, supružnici sudjeluju u novosti tog otajstva
Pavlovska perspektiva braka iščitava se iz dva konkretna teksta. Prvi je 1Kor 7, uz prikladno razumijevanje ambijenta korintske crkve koja je bila usred velike pokvarenosti jedne grčke metropolije prvog stoljeća nakon Krista. Moguća su dva stava o seksualnoj korupciji: jedan radikalnog puritanstva i drugi koji je seksualnost smatrao čistom potrebom izjednačenom s jelom i pićem. Pavao pokušava najprije poboljšati strogost puritanizma, ali nastavlja usredotočujući se na odnos jednakog dostojanstva muškarca i žene. Brak zove dar jednak djevičanstvu. Na kraju, sve uokviruje dubokim kristocentrizmom. Prema 1 Kor 7,39, brak se sklapa”u Gospodinu” na isti način kao što je kršćansko postojanje s krštenjem motivirano “u Kristu”. Tijela kršćana sada su dio Tijela Kristova. Život supružnika postaje životni prostor u kojem će se stvarno ostvariti “isto mišljenje kao i u Kristu Isusu” (Fil 2,5; Kol 3,18; 1 Tim 2,8-15; Tt 2,1-6; 1 Pt 3,1-17).12
Ovdje je također objašnjena Pavlova povlastica koja se odnosi na mješoviti brak između kršćana i pogana.13To je jedini slučaj koji to dopušta.14
Drugi važan tekst za teologiju ženidbe apostola Pavla odnosi se na peto poglavlje Poslanice Efežanima:
25 Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26 da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ 27 te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. 28 Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. 29 Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 30 Doista, mi smo udovi njegova Tijela! 31 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. 32 Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. 33 Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.15
Krist utvrđuje ljudsku ljubav krštenih, obnavlja je iznutra, pročišćava je od svih usputnih zastranjenja – koje svaka ljudska ljubav sa sobom nosi, kako bi bila odraz i slika Njegovog odnosa s Crkvom. Ukorijenjeni s krštenjem u Kristu i u Crkvi, supružnici sudjeluju u novosti tog otajstva i postaju njeno ostvarenje usred povijesti, proživljavajući iznova otkupljujuću ljubav kao događaj milosti koji ih poziva na međusobno darivanje. Kršćanski brak, dakle, nije nešto privatno, nego se uklapa u crkvenu dinamiku kao prostor života i sazrijevanja u ljubavi. U ljudskoj ljubavi odražava se slika Božje ljubavi, kao što se u svadbenoj gozbi doživljava slavlje zajedništva s Bogom.16
1 Iv1,18.
2 Usp. MARIANI, Matrimonio è la famiglia alla luce di Cristo, 56.
3 Lk1,38
4 Mt1,20-24.
5 Lk 2,49.
6 MARIANI, Matrimonio è la famiglia alla luce di Cristo, 57.
7 Iv2,1-12.
8 Mt 19,3-9.
9 Usp. PONTIFICIO CONSIGLIO PER LA FAMIGLIA, Famiglia, matrimonio e “unioni di fatto”, Milano, Paoline, 2000, br. 37.
10 Mt5,28.
11 Usp. MARIANI, Matrimonio è la famiglia alla luce di Cristo, 59-61.
12 Usp. MARIANI, Matrimonio è la famiglia alla luce di Cristo, 61-63.
13 Usp.”15 Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. 16 Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu?”(1 Kor 7,15-16).
14 Usp. “17 U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama.” (1 Kor 7,17).
15 Ef5,25-32.
16 Usp. MARIANI, Matrimonio è la famiglia alla luce di Cristo, 64-65.