Priredio: mr. sc. Marko Grgić
Bog je ljubav i stvorio je i pozvao čovjeka na ljubav. Stvarajući muškarca i ženu, pozvao ih je u braku na međusobno intimno zajedništvo života i ljubavi, tako da više nisu dvoje, već jedno tijelo (usp. Mt 19,6).1
Božja riječ o čovjekovoj potrazi i zajedništvu u Njegovoj ljubavi počinje s prvim rečenicama Starog zavjeta. I brak je ponuda Božje ljubavi čovjeku.
Ljubav Božja otkriva nam se kroz znakove, a ovdje je to znak Saveza koji je uspostavljen između Boga koji pokazuje svoju vječnu vjernost i čovjeka koji neprekidno daje odgovor.
Zaručnička ljubav kao znak
Danas se mnogi zaljubljeni pitaju: „Zašto se vjenčati? Nije li dovoljno to što se volimo?“.
I židovski je narod, već 1000. godine prije Krista, postavljao slično pitanje – Koji je smisao braka i otkuda privlačnost koja “tjera” muškarce i žene da “prionu”2jedno uz drugo?3Dvije su biblijske pripovijesti koje nam o tome govore. Prva je jahvistička (Post 2,18-25) iz 9. st. pr.Kr., koja vidi u braku pomoć u uklanjanju osamljenosti, gdje njih dvoje sjedinjuje u zajedništvo života, misli, volje i ljubavi:4
18 I reče Jahve, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.« 19 Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. 23 Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!« 24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. 25 A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida.5
U ovom tekstu ne treba tražiti povijesne izvještaje, već izričaj vjere pisaca koji žele dati važne poruke. Čitamo kako je Adam stvoren prvi, no Evu je također stvorio izravno Bog, a ne Adam. Istina, koristio je rebro, ali i za Adamovo stvaranje se koristio prahom zemaljskim, što ga ne čini inferiornijim od zemlje. Oboje su stvoreni tijekom spavanja, tako da nisu bili svjedoci stvaranja, već ga poznaju samo kao tajnu nad kojom se kontemplira. Na hebrejskom je prijevodu žena “pomoć kao što je on – ezerkenegdo”, što se potpunije izražava sa “saveznik” ili “suputnik”, jednak u dostojanstvu. Supružnici su, dakle, saveznici, kako bi mogli pobjeći od usamljenosti koja se uspoređuje sa smrću. Ovdje se još ne govori o spolnosti, nego o ravnopravnim suputnicima. Nadalje se kaže kako će muškarac ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu.6Dakle, žena nije prva koja mora napuštati roditelje, prvi korak bi trebao napraviti muškarac.
Ono što prethodi stvaranju žene je svijest pisca kako materijalna dobra nisu dovoljna da čovjek raste, čak ni odnos s Bogom ne ispunjava njegovu prazninu – u ovom biblijskom tekstu. Potrebna je osoba s kojom se stvara intimna veza koja pomaže u stvaranju osobnosti. Zbog toga sveti papa Ivan Pavao II piše u enciklici Redemptor Hominis:
Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Sam po sebi on ostaje neshvatljivo biće, život mu je lišen smisla ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje.7
Čovjek, dakle, pronalazi svoj identitet izlazeći iz sebe, jer svaka je osoba manjkavo biće. Zaljubljivanje je potvrda te nedostatnosti i važnosti drugoga. Da bismo ostvarili svoju osobnost imamo potrebu za stabilnim odnosom koji omogućava rast.
Drugi tekst na koji se upućuje potječe iz svećeničke tradicije 6. ili 5. stoljeća prije Krista:
26 I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!« 27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28 I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!8
Ovdje nalazimo, kroz dvije teološke kategorije slike i blagoslova koje omogućuju čovjekovo udioništvo u stvaralačkoj Božjoj snazi. Dar seksualnosti postaje, s blagoslovom, čin sustvaranja. Tijekom biblijske povijesti vidimo također da najveći blagoslov postaje plodnost koja ima društvenu funkciju, dok, naprotiv, sterilnost i udovištvo bivaju vrednovani kao nesreće.9
Božja vjernost obećanjima
Blagoslov se odnosi na svu djecu rođenu u budućnosti koja potvrđuje Božju vjernost kroz vjekove, kao što čitamo za Abrahama. Ispunjenje svih obećanja koja su dana Abrahamu da će mu potomci biti poput prašine zemaljske dolazi s Kristom. Svi oni koji slijede ranije: Mojsije, Samson, Samuel… odraz su iste slike snažnog i milosrdnog Boga saveza. Kralju Davidu najavljuju se i mesijanska obećanja; posebno o Emanuelu koji nosi novu nadu za Izrael i cijelo čovječanstvo. Zadnje mesijansko obećanje najavljuje se Mariji. Savez koji je Bog jednom dao ostaje netaknut, kao poveznica koja postoji između dana i noći. Jednom kad je čovjek blagoslovljen od Boga, zauvijek ostaje blagoslovljen.10
Kristovim dolaskom započinje preobrazba stvarnosti. To uključuje i brak koji se vraća na “početak” (Mt 19,4.8). Isus na vjenčanju u Kani (Iv 2, 1-11) pokazuje novu preobrazbu i jamstvo prisutnosti milosti među supružnicima, gdje brak postaje nova stvarnost, znak eshatološkog vjenčanja između Isusa i čovječanstva ( Mt 22,1-14).11
1 Usp. Catechismo della Chiesa Cattolica. Compendio, 20 marzo 2005, Città del Vaticano, LEV, 2005, br. 337.
2 Usp. Mk 10,7.
3 Usp.B. BORSATO, L’avventura sponsale. Linee di pastorale coniugale e famigliare, Bologna, Dehoniane, 2006, 51-52.
4 Usp. A. MARIANI, Matrimonio è la famiglia alla luce di Cristo. Fondamenti per un’ etica coniugale, Città del Vaticano, LEV, 2006, 45-46.
5 Post, 2,18-25.
6 Post, 2,24.
7 IVAN PAVAO II., Redemptor Hominis — Otkupitelj čovjeka: Enciklika kojom se papa Ivan Pavao II. na početku svoje papinske službe obraća svojoj braći u biskupstvu, svećenicima, redovničkim zajednicama, sinovima i kćerima Crkve i svim ljudima dobre volje, Zagreb, KS, 1980., br. 10.
8 Post, 1,26-28.
9 Usp. MARIANI, Matrimonio è la famiglia alla luce di Cristo, 47-48.
10 Usp. MARIANI, Matrimonio è la famiglia alla luce di Cristo, 51-54.
11 Usp. MARIANI, Matrimonio è la famiglia alla luce di Cristo, 54-55.