Priredila: Kristina Rožić

Samoća

„Ako te anđeo samoće osposobi da budeš dobar prema sebi, tada ćeš biti sposoban i za dobar susret.“ [Grun,A. (2018). Anđeo stresa i drugi nebeski glasnici za svaki dan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost]

Mada nas je ova situacija s pandemijom korona virusa zatvorila prema nekim mogućnostima slobodnog kretanja, ipak nam nije i ne može zatvoriti izbor stava i prostor za manevar unutar trenutačnih zadanosti, slobodu kretanja našeg duha, donošenje odgovornih odluka i izbora napraviti najbolje moguće u danoj situaciji. Neke stvari ipak jesu pod našom kontrolom. Primjerice, kako započinjemo i završavamo svoj dan? Koliko svjesno zastanemo u danu da bismo se, makar nakratko, osjetili u Božjoj prisutnosti, profiltrirali svoje misli i podsjetili na ono bitno? Kako se odlučujemo nositi s teškim osjećajima i mislima, duševnim umorom? Mons. Ivan Šaško lijepo je rekao u jednoj svojoj propovijedi: „Praznine u nama pate za nitima oduševljenja, za entuzijazmom (Bogom u nama)“. Naša svakodnevica može biti obojana entuzijazmom kroz bistrinu pogleda na stvari, iskrenost života, unutarnju jasnoću i nedužnost. Drugim riječima, kroz bivanje jedno s Bogom. Naime, sami se ne možemo odreći dijelova sebe koji ne odražavaju Krista, osim ako nismo u Njega zagledani, ako nismo jedno s Njim. A za jedinstvo je potrebno uložiti vrijeme, svjesnost, ljubav, disciplinu, odricanje. Samoća je, stoga, privilegirano vrijeme jer je prilika da se otvorimo Bogu i uronimo u temelje svoje duše, kako bismo postali povezaniji sa svima i svime u svom životu, u prvome redu sa samima sobom kroz unutarnju jasnoću, jednostavnost i slobodu od svega na što smo navezani. „Unutarnji prostor te šutnje u nama je neukaljan, nezaprljan. To je prostor u nama gdje vlada Krist. I tamo dodirujemo nepatvorenu, čistu sliku pravih nas. Vjera u ovu unutarnju stvarnost oslobađa nas od svih glasova koji bi nas obezvrijedili i rastrgali.“ [Grun, A. (2009). Za život u slobodi: Obredi čišćenja duše i tijela. Zagreb: Kršćanska sadašnjost]

Susret 

Što kad bi svega nekoliko minuta dnevno napravilo veliku razliku? Što kad bi već neka mala promjena značila kompletno novi smjer u našem životu? Što kad bi se naše oči u svega nekoliko minuta dnevno probistrile za ono što je uistinu bitno? Svaka osoba čezne za nježnošću, dodirom, pripadanjem, razumijevanjem, bezuvjetnom ljubavlju. Anselm Grun u svojoj knjizi Za život u slobodi: Obredi čišćenja duše i tijela jako lijepo govori o susretu čovjeka s Isusom kroz sliku pranja nogu, koje simboliziraju ne samo našu prljavštinu, već i izranjenost i ranjivost. On preporučuje sve to donijeti pred Isusa u jutarnjem i večernjem susretu s Njim, možda na vrlo kratko i nekoliko puta u danu se izdvojiti i uzeti kratku pauzu za odmak od rada i dužnosti kako bi pročistili misli. Uvesti to kao dnevni ritual. Ne mora dugo trajati. Bitno da je kvalitetno i iskreno provedeno vrijeme u molitvi, otvorenosti Bogu. Predati mu sve svoje, sebe kakvi jesmo, da bismo zadobili milosnu snagu pobijediti svoje tamne strane i ići slobodno naprijed. U susret sebi kakvi uistinu jesmo, a onda i drugima. On također govori i o čitanju Psalama, u kojima kaže su opjevani svi osjećaji i izrečene molitve protiv neprijatelja, napose onih u nama samima. Naime, ono što odbijamo prihvatiti onečišćuje nas, dok se ono što prihvaćamo snagom ljubavi preobražava i čisti. Na poseban način napominje kako imamo važnu zadaću očistiti svoje misli i riječi od svega što se često i nesvjesno uhvati na njih kako bi ih onečistilo jer smo odgovorni za ono što govorimo, za naš glas preko kojeg riječi dolaze do srca ljudi. 

Zajedništvo 

Govoreći o bitnosti i simbolici sakramentalnog života, Grun nastavlja govoriti i o svakodnevnim ritualima kroz koje se možemo „čistiti“ i snažiti. Rituali i obredi, kaže, strukturiraju život, unose red u kaos ljudske duše i oblikuju zajednički život ljudi. Oni su opipljivi, otkrivaju nam da živimo pod Božjim blagoslovom i daruju nam sigurnost da svojim životom ostavljamo trag na ovome svijetu, da naš život ima smisla. Obredi unose Božju prisutnost u našu nutrinu, u naše srce i posreduju nam Božju ljubav. Time što obredu dajemo posebno ime, ono dobiva i posebno značenje. Intimni su i daju iskustvo doma. Primjerice, dnevno čišćenje sobe simbol je čežnje da i naša unutrašnjost bude čista od svega što smeta našem istinskom biću. Hodanje i pješačenje, tuširanje, glazba i šutnja još su neki od primjera takvih rituala. No, svatko može nadodati i neke svoje – bitno je ostati u dodiru s čistim središtem u svojoj nutrini. Čovjek danas, napose u ovoj situaciji, teži čistoći, iskrenosti, jasnoći. Čistoća uvijek ima veze s namjerama. Čisto srce, ono kakvo Isus želi za nas, uvijek je jednostavno, slobodno i prostodušno. Bez sporednih namjera. Želi samo Boga. Neka ta čežnja uvijek nanovo u nama zaživi u svim našim odnosima, kako bismo odricanjem zadobili ono vrjednije.