Priredio: dr.sc. don Boris Vidović

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.

IV 1,1

Pitanje početka iznimno je važno za mnoga, ili gotovo sva područja života. Kada je što počelo u mnogome određuje tijek zbivanja, zbog čega nastojimo utvrditi početak i razloge koji su bili prisutni u tom početku: što nam je jasniji početak to nam je jasnije sadašnje stanje, bilo da je riječ o svađi, ljubavi, braku, ratu, potresu, bolesti, napretku poduzeća ili kraju određenog razdoblja. Što više razumijemo početak, to više razumijemo sadašnjost, razumijemo sebe i odnose koje živimo. Jer, u počecima je uglavnom sadržana i cjelokupna ideja postojanja te stvarnosti koja počinje, bez obzira u kojem smjeru se ona razvija, i hoće li se ona razvijati prema izvornoj zamisli ili će na njen razvoj utjecati mnoge životne situacije koje je nemoguće predvidjeti.

Osim toga, čovjek kao misleće biće ima potrebu povezivanja uzročno posljedičnih veza svega onoga što ga okružuje, ima potrebu shvaćanja pojedinih procesa i povezivanja tih istih sa sveukupnošću stvarnosti i onoga što proživljava. Kako čovjek, osim što je misleće biće, jest i biće koje u sebi ima i razne mane i nedostatke, to se iz iskustva može lako raspoznati kako sve dobre stvari i dobri počeci koje čovjek pokrene, s vremenom malo zastrane pa ih je potrebno iznova postavljati i usmjeravati prema zadanim i željenim ciljevima i planovima.

Tako što se tiče čovjeka i njegovih planova. No, što je s čovjekom kao idejom i planom? Ako to čovjek razumije, lakše će razumjeti svoju sadašnjost i svoje trenutačno osobno stanje ili svoje bračno stanje, te će sukladno tom razumijevanju moći i usmjeravati svoje korake u sadašnjosti. Koji je njegov početak, kako je zamišljen? Postoji li neki izvorno zamišljeni čovjek prema kojemu bi se mogli uštimavati svi pojedini ljudi cjelokupne povijesti čovječanstva? I ako taj postoji, neće li onda svi ljudi biti donekle isti, kopije tog prvog, neće li tako nestati osobnost svakog pojedinca koja čovjeka čini čovjekom?

U početku bijaše Riječ! Iako se ovo odnosi na Boga, jer Riječ bijaše Bog – ipak se jednako tako odnosi i na čovjeka koji je stvoren po toj Riječi, po slici i značenju te Riječi. A Bog je ljubav, pa je sukladno tome i Riječ ljubav, a ljubav jest smisao, odnos, dijalog, pa je tako i čovjekov početak ljubav, jer se kroz ljubav ostvaruje smisao, odnos, dijalog, život. Po Riječi – po Ljubavi je čovjek stvoren, i Ljubav je ujedno i njegov put, njegov život, njegova sadašnjost i budućnost, njegovo ispunjenje. Važnost toga možemo snažno doživjeti istom kada u životu nema ljubavi, kada nema odnosa s drugima, kada nema smisla ni dijaloga. Tada se čovjek doživljava kao promašaj, praznina koja stoji spram drugih ljudi i cjelokupnog svijeta.

I zato, ako hoćemo obnoviti sebe i svoj život, svoje odnose i svoju sveukupnost doživljavanja, neophodno je svjesno odlučiti ljubiti, jer Ljubav – Riječ, u biti jest izričaj sebe prema drugome, na dobro drugoga. A to nije laka odluka, i zbog toga se ljudi tako često boje ljubavi, iako za njom stalno žeđaju.