Priredila: dr.sc. Anita Dučkić Sertić univ. spec. act. soc.; dipl. kat.; logoterapeut
Obiteljsko savjetovalište Caritas Zagrebačke nadbiskupije

Duhovnost kao osobno otkrivanje svrhe odnosi se na traženje odgovora na pitanja o konačnom smislu, smrti, bolesti. Odgovara na potrebu za vjerovanjem u nešto veće od nas samih, nešto što povezuje ljude međusobno. Duhovnost predstavlja povezivanje čovjeka s prirodom i s Višom silom, Bogom i božanskim kroz djela umjetnosti i time se ujedinjuje i povezuje cjelokupno čovječanstvo (Grams, Carlson i McGeorge, 2007.). Becvar (1997.) ističe kako duhovnost usmjerava ljudsku pažnju na neka od osnovnih životnih pitanja, ali i na smisao i svrhu života, na ono što stvara stvarnost, na ono što podupire najbolje interese i najviše dobro duše, kako pojedinca, tako i svijeta.

Duhovnost kao unutarnja stabilizirajuća snaga predstavlja resurs u razvijanju otpornosti i vještine suočavanja s poteškoćama s kojima se pojedinac nosi. Stoga, duhovnost  ima mjerljive učinke na zdravlje, kako mentalno, tako i emocionalno i fizičko, no isto tako ima pozitivne relacijske učinke (Haug, 1998.).

Autori Grams, Carlson i McGeorge (2007.) ističu postojanje veze između duhovnosti i mentalnog zdravlja. Isto tako, autori Koenig, McCullough i Larson (2001.) navode, na temelju nalaza provedenog istraživanja, pozitivan odnos između vjerskog i duhovnog aspekta i mentalnog zdravlja kroz različita psihološka stanja kao što su mir, vjera, vjersko suočavanje, duhovno iskustvo, osobni odnos s Bogom (Grabovac, Clark i McKenna, 2008.). Stoga je jasna potreba za integriranjem duhovnog aspekta u kliničku praksu (Koenig, 2008.), budući da duhovnost ima značajan utjecaj na psihičko zdravlje te je ujedno i zaštitni faktor za duševne bolesti  (Levin, 2010.).

Prema Mrdjenovich (2009., prema Dučkić, 2012.:15) „utjecaj duhovnosti na mentalno i fizičko zdravlje može se opisati kroz četiri vrste mehanizama:

1. ponašajni mehanizam (pohađanje vjerskih službi, molitva i meditacija),
2. društveni mehanizam (altruizam i socijalna pomoć i podrška),
3. psihološki mehanizam (pozitivni utjecaj na emocije i vjersko suočavanje s kriznom situacijom),
4. biofiziološki mehanizam (funkcioniranje kardiovaskularnog sustava, endokrinog sustava kao i funkcioniranje imunološkog sustava)“.

Duhovni aspekt pojedinca može uvelike utjecati na kvalitetu života umanjujući pritom stresore i potičući iscjeljenje od nekih kroničnih bolesti (Aukst Margetić, 2010.). Duhovnost ima i preventivnu ulogu jer se osobe s višom razinom duhovnosti bolje nose sa stresom, imaju manje doticaja s drogom i alkoholom, kao i nižu stopu suicida jer žive vrijednosti koje naglasak stavljaju na svrhovitost života i prihvaćanja u svojoj vjerskoj, obiteljskoj i široj društvenoj zajednici (Walsh, 2006.). Autorica Walsh (2006.) ističe važnost duhovnog aspekta jer promiče ozdravljenje i oporavak. 

Stoga, kada govorimo o duhovnosti kao resursu u pomoći pri liječenju mentalnih bolesti, valja naglasiti kako duhovnost i metalne bolesti predstavljaju unutarnje subjektivno iskustvo koje se razlikuje po tome ima li neko iskustvo pozitivne implikacije na osobu ili vodi u poremećaj. U bolesti su subjektivna iskustva često povezana s uznemirenošću i neželjenom preokupacijom, dok su duhovna iskustva najčešće povezana s pozitivnim životnim promjenama i zdravljem.

Duhovnost i duhovne/vjerske prakse predstavljaju snažan oblik društvene integracije (Boehnlein, 2006.) unutar neke vjerske zajednice u kojoj se njeguje etika i moral (Idler, 2008.) uključujući također i religiozne prakse kao što su molitva, meditacija i obožavanje te čitanje Sv. Pisma. Takve prakse mogu biti snažno terapeutsko sredstvo (Levin, 2010.). Unutar vjerske zajednice može biti prisutan osjećaj podrške i kohezivnosti, utječući tako na zdravlje i blagostanje pojedinca  (Idler, 2008.). „Postoje medicinske studije koje ukazuju na to da vjera i molitva smanjuju stres i poboljšavaju imunološki i kardiovaskularni sustav“ (Aukst Margetić, 2010., prema Dučkić, 2012.:18). Na temelju provedenih istraživanja i na temelju pregleda više od 1200 studija autori Koenig, McCullough i Larson (2001.) navode kako duhovni aspekt ima pozitivan utjecaj na život pojedinca, a to se posebice odnosi na uključenost u vjerske  službe, koja kroz molitvu i slavljenje pridonosi boljitku fizičkog zdravlja, nižoj stopi smrtnosti, prevenciji mentalnih bolesti kao i ozdravljenju i oporavku od ovisnosti (Mrdjenovich, 2009.).

U kontekstu govora o mentalnom zdravlju postoje aspekti duhovnosti koji imaju utjecaj u očuvanju mentalnog zdravlja i održavanju mentalne higijene.  Ti aspekti se dijele na:

• kognitivni, koji se odnosi na traženje smisla, svrhe, istine, odnosno na uvjerenja, vrijednosti.
• iskustveni, koji se odnosi na unutarnje resurse – osjećaj nade, ljubavi, mira, utjehe i podrške i
• ponašajni aspekt – predstavlja manifestaciju unutarnjeg duhovnog stanja u svakodnevnom životu pojedinca; stil života.

Iz tih aspekata vidljivi su i pozitivni učinci na mentalno zdravlje osobe koja je suočena s kriznim situacijama kroz poticanje osobne koherentnosti ili cjelovitosti u donošenju konstruktivnih odluka, veću otvorenost za nova duhovna iskustva, ali i suočavanje s bolestima ili ekstremnim emocionalnim stresom (Dučkić, 2012.). Jedan od pozitivnih učinaka je i promicanje mentalnog zdravlja članova obitelji i poticanje djelotvornih akcija (Dučkić, Blažeka Kokorić, 2014.).

Duhovnost kao sveobuhvatni konstrukt stvarnosti i iskustva pojedinca temeljen na transcendentalnim vjerovanjima i na osjećaju povezanosti sa sobom, drugima i kozmosom (Nedumaruthumchalil i College, 2009., Leutar i Leutar, 2010.) utječe na sve sfere ljudskog postojanja, daje smisao i svrhu postojanja, bez obzira na bolesti ili teške životne situacije. Ona potiče u nama zdravi prkos životu, kako bi dalje mogli ići konstruktivno kroz život.

Postoje mnoga svjedočanstva kako je duhovnost ljudima promijenila kut gledanja i smjer kretanja, bez obzira na prisutnost njihove bolesti.

No, nerijetko se dogodi da psihijatri odbacuju duhovna iskustva svojih pacijenata misleći kako je riječ o bolesti. Stoga smatram da je jako poželjno potaknuti na promišljanje o multidisciplinarnoj uključenosti  i umreženosti u pružanju cjelovite pomoći osobama koje pate od metalnih poremećaja i bolesti kroz veću integraciju duhovnosti u profesionalni pristup liječenja istih u RH.

Literatura:

Aukst Margetić, B. (2010.) Duhovnost, depresija i karcinom. (u): Ljubičić, Đ. (ur.), Depresija i duhovnost. Rijeka: Medicinski fakultet.

Becvar, D. S. (1997.) Soul healing: A spiritual orientation in counseling and therapy. New York: Basic Books.

Boehnlein, J. K. (2006.) Religion and Spirituality in Psychiatric Care: Looking Back, Looking Ahead. Transcultural  Psychiatry, 43 (4), 634-651.

Dučkić, A. & Blažeka Kokorić, S. (2014.) Duhovnost-resurs za prevladavanje kriznih životnih situacija kod pripadnika karizmatskih zajednica. Ljetopis socijalnog rada, 21 (3), 425-452.

Dučkić, A. (2012.) Doprinos duhovnosti u jačanju kohezivnosti i otpornosti u obiteljima pripadnika karizmatskih zajednica. Specijalistički rad, Zagreb: Pravni fakultet. Studijski centar socijalnog rada.

Grabovac, A. Clark, N. i McKenna, M. (2008.) Pilot Study and Evaluation of Postgraduate Course on “The Interface Between Spirituality, Religion and Psychiatry”. Academic Psychiatry, 32 (4), 332-337.

Grams, W. A.; Carlson, T. S. i McGeorge, C. R. (2007.) Integrating Spirituality into Family Therapy Traning: An Exploration of Faculty Members’ Beliefs. Contemporary Family Therapy, 29, 147-161.

Haug, I. E. (1998.) Spirituality as a Dimension of Family Therapists’ Clinical Training. Contemporary Family Therapy, 20 (4), 471-483.

Idler, E. (2008.) The Psychological and Physical Benefits of Spiritual/Religious Practices. Spirituality in Higher Education Newsletter, 4 (2), 1-5.

Koenig, H. G.; McCullough, M. E. & Larson, D. B. (2001.) Handbook of religion and health. New York: Oxford University Press.

Koenig, H. G. (2008.) Concerns About Measuring “Spirituality“ in Research. The Journal of Nervous and Mental Disease, 196 (5), 349–355.

 Leutar, Z. i Leutar, I. (2010.) Religioznost i duhovnost u socijalnom radu. Crkva u svijetu, 45 ( 1), 78 – 103.

Levin, J. (2010.) Religion and Mental Health: Theory and Research. International Journal of Applied Psychoanalytic Studies. Published online in Wiley InterScience.

Mrdjenovich, A. J. (2009.) University Counseling Center Practices Regarding Guidance on the Health Effects of Religious/Spiritual Involvement. The University of Toledo: Doktorska disertacija

Nedumaruthumchalil, G. i College, l. (2009.) The Role of Religion and Spirituality in Marriage and Family Therapy. The Journal of Pastoral Counseling, 44, 14-58.

Walsh, F. (2006.)  Strengthening Family Resilience. New York: The Guilford Press.