Preveo i prilagodio: Tomislav Vurušić
Katolički centar za zaštitu djece osnovan je prije deset godina. Danas se centar u Rimu, koji je proširen u sveučilišni institut za zaštitu, smatra predvodnikom u borbi protiv zlostavljanja.
Skandal spolnog zlostavljanja u Crkvi prvi je put eksplodirao u Sjedinjenim Državama – 2002. u Bostonu. Gotovo osam godina kasnije, u Njemačkoj na isusovačkom kolegiju Canisius u Berlinu. Hans Zollner još uvijek ima na umu 29. siječnja 2010. godine. Nakon toga dana medijski izvještaji – za razliku od prethodnih godina – nisu jenjavali. “Skandal je postajao sve veći i veći”, prisjeća se psiholog i teolog.
“Sve više brojeva, sve više ogorčenja, sve više kaosa”, nastavio je Zollner. Njemačka biskupska konferencija, pod njezinim predsjedavajućim nadbiskupom Robertom Zollitschom, bila je preplavljena. “Nije bilo nikoga tko bi razvrstavao pojmove i činjenice. Bilo mi je jasno: moramo nešto poduzeti.“ Kako bi to “nešto” izgledalo, tek se postupno iskristaliziralo sljedećih mjeseci.
S jedne strane, na Papinskom sveučilištu Gregoriana gdje isusovac predaje psihologiju, organiziran je susret za crkvene poglavare. Cilj je bio da se biskupima i redovničkim poglavarima jasno stavi do znanja “koliko je važno slušati one koji su pogođeni. Željeli smo učiniti vidljivom težinu zločina” i pokazati kakvo značenje ova tema ima za Crkvu i teologiju.
Zajednički tim iz Ulma i Rima
Zollner je istovremeno sudjelovao kao crkveni predstavnik na okruglom stolu njemačke vlade na temu zlostavljanja. Tamo je upoznao Jörga Fegerta, psihologa sa Sveučilišta u Ulmu i stručnjaka za traume i spolno zlostavljanje. U Berlinu je Fegert predstavio model projekta za e-učenje koji je njegov tim razvio u ime Saveznog ministarstva za istraživanja.
„S time mi je bilo jasno“, kaže Zollner, „moglo se educirati crkvene poglavare diljem svijeta o pitanjima prevencije i intervencije.“ Nakon što je naručiteljica istraživačkog projekta, ministrica Annette Schavan, dala zeleno svjetlo, udružili su se Zollner i Fegert. Novac i prostorije dobili su iz Münchenske nadbiskupije, tako da je 1. siječnja 2012. godine tamo s radom započeo Centar za zaštitu djece. S organizacijskog stajališta, “Centar za zaštitu djece” (CCP) dio je Gregorijanskog instituta za psihologiju.
Zajednički tim iz Ulma i Rima proširio je prethodne nastavne module na teme vezane uz Crkvu i preveo ih na četiri jezika. Deset crkvenih sveučilišta diljem svijeta odabrano je za početnu fazu. Ona su zauzvrat uključila ukupno 1000 kandidata u edukaciju o prevenciji spolnog zlostavljanja i intervencijama u sumnjivim slučajevima.
2014. – preseljenje u Rim
U jesen 2014. CCP se preselio u sjedište Katoličke Crkve u Rimu. Od tada ustanova nudi polugodišnje i dvogodišnje licence za crkvene djelatnike. Postoje i online tečajevi s oko 70 partnera diljem svijeta. Teme uključuju različite oblike zlostavljanja, dijalog i potporu pogođenima, smjernice i njihovu provedbu u institucijama, nadzor, analizu strukturalnih slabih točaka u ustanovama i organizacijama.
Složen raspon tema prenosi se na vrlo heterogenu ciljnu skupinu iz 56 zemalja do sada. Problem kojemu se u Europi posvećuje malo pažnje je nedostatak istovremenosti u obradi ove teme. “Ne mogu ići od nule do sto s ljudima koji dolaze iz zemlje u kojoj se svjesnost o zlostavljanju tek polako pojavljuje”, kaže Karolin Kuhn, bivša predavačica na CCP-u. U ekstremnim slučajevima moglo bi biti opasno za pojedine nove stručnjake kada se vrate u svoju zemlju i koriste svoja nova znanja za rješavanje skandala. Percepcija spolnosti, autoriteta ili odnosa među generacijama ili spolovima mogu se uvelike razlikovati.
Zbog velike potražnje, posebno iz Latinske Amerike, ustanova je uz engleski uvela španjolski kao drugi jezik nastave. Usred pandemije.
Podrška od strane Merkel
Nakon jedanaest godina, plod truda dobio je javno priznanje njemačke kancelarke. Merkel koristi svoj posjet Zollneru i papi Franji kako bi ponovno apelirala na sveobuhvatno i transparentno rješavanje pitanja zlostavljanja. Posjetom, koji je i sama zatražila, željela je naglasiti da “istina mora izaći na vidjelo”.
U jesen je Centar za zaštitu djece proširen u samostalni Institut za zaštitu (Safeguarding). Nezgrapni službeni naslov je „Institute for Athropology. Interdisciplinary Studies for Dignity and Care” (IADC). Razlozi za pridruženu nadogradnju sveučilišta i tematsko proširenje su, prema Zollneru, osim sveučilišnog zakona i organizacijskih pitanja, „pokret #MeToo, slučaj bivšeg nadbiskupa Washingtona Theodora McCarricka i papin dekret ‘Vos estis lux mundi’ o odgovornosti crkvenih poglavara”.
Zlostavljanje redovnica, govor o duhovnom zlostavljanju i o moći, značajno su proširili tematsku pozadinu. Budući da su prijašnji prostori postali premali, IADC će se do početka ljeta useliti u veću kuću isusovačkog reda. Urednici isusovačkog časopisa “Civiltà Cattolica” već su u Villi Malta. U njoj su 2010. Zollner i njegov talijanski kolega Giovanni Cucci objavili svoje prve sustavne eseje na temu spolnog zlostavljanja u Crkvi.
Izvor: