Priredio: mr. sc. Marko Grgić
U ovom članku kreće se od čitanja odlomaka iz Biblije, nakon čega se okreće promišljanju Crkve koja se nadahnjuje Svetim pismom. Da ne bismo previše zašli u prošlost, kao polazište se uzimaju zapažanja sinodskih otaca na Drugom vatikanskom saboru.
U Pastoralnoj Konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu “Gaudium et Spes“ nalazimo u drugom dijelu diskurs o obitelji. Brojevi 46–52 o tome izričito govore. U prvom planu je teološko viđenje kršćanskog braka. Prije svega dostojanstvo braka sklopljenog na sliku Svetog Trojstva. Supružnici unutar braka imaju specifičan poziv na svetost posredstvom bračne ljubavi. Bračni drugovi postaju jedno tijelo surađujući s Bogom u podizanju i odgoju djece, ali pri tome ne treba zaboraviti i zahtjev obostranog sazrijevanja u ljubavi kroz svakodnevne napore i radosti. Ovo kršćansko zvanje nadilazi puke ljudske snage te ima potrebu postojanog gajenja i molitve koja traži čvrstoću ljubavi, velikodušnost i duh žrtve.1Zbog praktičnosti, članak donosimo u tri dijela.
Božji plan za brak i obitelj
Govoreći o volji Božjoj ili Božjem planu, središnjoj temi Isusova života i Svete Obitelji,2možemo reći kako On “hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.“ (1 Tim 2, 4). Ta Istina za nas je Isus Krist, Riječ koju je objavio Nebeski Otac.3Katekizam Katoličke Crkve to govori riječima:
“Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu“ (Heb 1, 1-2). Krist, Sin Božji koji je postao čovjekom, jest jedina, savršena i nenadmašiva Očeva Riječ. U njemu nam Otac kaže sve, i neće biti druge riječi do ove.4
Što je to vjera? Možemo reći kako je to čin čovjekove inteligencije potaknute voljom koju je Bog pokrenuo u skladu s našom punom slobodom pristanka uz Božansku istinu. Ona se povećava slušanjem Božje Riječi i molitvom. Vjerovanje u Boga bi trebalo imati posljedice u našem stvarnom životu: kroz želju za upoznavanjem Božje veličine i veličanstva; življenjem u zahvalnosti; poznavanjem i poštivanjem jedinstva i istinskog dostojanstva svih ljudi – jer su svi stvoreni na Božju sliku i lik; pravilnim korištenjem stvorenih stvari; ustrajnošću u vjerovanju Bogu čak i u kušnjama.5
Božji plan za obitelj nije ništa drugačiji od onog upućenog svim ljudima, to jest upoznati, služiti i ljubiti Boga, te mu na taj način, u zahvalnosti, prinijeti sve stvoreno do trenutka uzdignuća u život s Bogom na nebu.6
Čovjek je u svojoj cjelovitosti tijela i duše pozvan na svetost, svako poricanje vodi ga u život nedostojan čovjeka. U istom kontekstu govori se i o neraskidivosti braka koji čini ljubav onakvom kakva jest, odnosno trajnom – do kraja ljudskog života. Samo takav temelj omogućuje velikodušno otvaranje prema rađanju. Podrška životu vjere uz pomoć čvrste duhovnosti, koja njeguje molitvu u svim oblicima, sposobna je voditi supružnike i njihovu obitelj prema luci spasenja duša svih članova.
Na sliku Presvetog Trojstva
Slika zajedništva koje postoji u Presvetom Trojstvu opisuje se kao neprekidno i neumorno međusobno darivanje. Na Njegovu sliku stvoren je i čovjek, pozvan u postojanje kao ljubljeno stvorenje čiji je dakle glavni zadatak i poziv da ljubi druge.7Poziv je to, dakle, ni manje ni više nego od Boga koji je Ljubav i živi u sebi taj misterij osobnog zajedništva ljubavi. Muškarac nije stvoren osamljen: “Muško i žensko stvori ih”8. Njihovo zajedništvo stvara prvu zajednicu. Muškarac i žena kao stvorenja stoga imaju, uz poziv, i sposobnost za ljubav i zajedništvo – temeljno zvanje svakog ljudskog bića.9
Nadalje, obitelj je slika Boga koji u svojoj otajstvenoj intimi nije samoća već obitelj, budući da je u njemu očinstvo, sinovstvo i ljubav kao bit obitelji. U ljudskoj obitelji okupljenoj oko Krista, vraćena nam je slika i lik Presvetog Trojstva – tajne iz koje proizlazi sva istinska ljubav.10Bog je, dakle, zajedništvo osoba, gdje tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, žive oduvijek i zauvijek u savršenom sjedinjenju. Brak živi istu tajnu u kojoj Bog čini od dva supružnika jedno bivovanje. Iz toga proizlazi istinsko poslanje supružnika – dočaravati ljubav kojom Krist ljubi svoju Crkvu, nastavljajući davati svoj život za nju.11
1 Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes,Past. Konst. o Crkvi u suvremenom svijetu u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 41986., br. 49.
2 A. MARIANI, Matrimonio è lafamigliaallalucediCristo. Fondamentiperun’eticaconiugale, CittàdelVaticano, LEV, 2006., 57.
3 Usp. L. MACARIO, Amore fonte di vita, Roma, LAS, 2007., 12.
4 KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 22016., br. 65.
5 Usp. KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE, br. 153-184; 222-227.
6 Usp. MACARIO, Amore fonte di vita, 14.
7 Usp. IVAN PAVAO II., Familiarisconsortio. Obiteljska zajednica. Apostolska pobudnica o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenom svijetu, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2009., br. 11.
8 Post 1,27.
9 Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes, br. 12.
10 Usp. XIV ASSEMBLEA GENERALE ORDINARIA (4-25 ottobre 2015.), Lavocazione e lamissionedellafamiglianellaChiesa e nelmondocontemporaneo. Relazione finale delSinododeiVescovi al Santo PadreFrancesco, CittàdelVaticano, LEV, 2015., 48-49.
11 Usp. PAPA FRANCESCO, Amorislaetitia. Esortazioneapostolica post-sinodalesull’amorenellafamiglia, Cittàdel Vaticano, LEV, 2016., 93.