Priredio: mr. sc. Marko Grgić

Obitelj je u društvu koje nameće kriterije rada i učinkovitosti i ne dopušta iznimke. Dakle, imamo potrebu kojoj se obitelj mora prilagoditi, ali tamo gdje postoji potreba moramo pažljivo procijeniti moralnu akciju. Postupanje u ovom slučaju nije nužno svjesno, voljno i slobodno. Moramo se zapitati pri tome odgaja li obitelj svoju djecu da bi je navikli na rad? U svakom slučaju, pristup radu mora biti omogućen svima, dok društveno-ekonomska politika mora omogućiti i novu dimenzija rada: ne samo kao sredstva za proizvodnju dobara, već i kao osobni rad unutar društvenog života (kao što je rad unutar obitelji, odgajanje djece i volontarijat i slično).¹ Ovdje su tema oba vida rada, izvan i unutar obitelji, gledajući pozitivne i negativne posljedice.

Rad u i izvan obitelji

Za uspostavljanje vlastitog identiteta i definiranje životne uloge potrebna su nam dva korelativna polja: obitelj i rad. Unutar ovih polja stvaraju se sigurnost, uspjeh i bliskost s drugima. To je tout court odgovor na pitanja: “Tko sam ja?” i “Koliko vrijedim?”.² Bez sumnje možemo vidjeti da dobro funkcioniranje u svakom pojedinom polju donosi mnoga zadovoljstva za mentalno i fizičko zdravlje pojedinca.

Rad možemo podijeliti na plaćeni izvan obitelji i neplaćeni unutar obitelji. Svaki posao sam po sebi zahtijeva vrijeme i trud, i posljedično udaljujući ta dva područja. Međutim, mora se naglasiti da su oba polja potrebni za zdrav razvoj pojedinca i obitelji te ostaje zadatak kako ih najbolje uskladiti.

Postoje dva psihološka modela koji objašnjavaju utjecaj rada na obitelj: model odvojenih polja i model spojenih posuda. Model odvojenih polja je sve manje prisutan, a odnosi se na muža koji obavlja plaćeni posao izvan kuće, a supruga neplaćeni posao u obiteljskoj kući. Radovi su odvojeni pošto glavnu ulogu ima suprug koji donositi plaću a sve ostalo se podređuje toj ulozi. Međutim, i u tom modelu su se počeli nalaziti pretakanja te tako dolazimo do drugog modela spojenih posuda koji se ogleda u radnom zadovoljstvu supruga koje unosi u obiteljski život, utječući na druge članove obitelji, gdje je supruga prva pod utjecajem. Konstatira se da žena koja ostaje sama doma ima manje mogućnosti da bude vrednovana i poštovana, jer se njezin rad „ne vidi“. Sve to umanjuje njen dojam sebe kao uspješnog roditelja.³

Kako bi obitelj bila zaista financijski uspješna, zdrava i zadovoljna, postoji potreba za velikom količinom neplaćenog rada unutar obitelji. Prema nekim istraživanjima, količina posla izvan obitelji odgovara potrebnoj količini posla unutar obitelji. Prvo što nam pada na pamet su „kućanski poslovi“ no, to je puno više od toga. Donosimo popis nekih vrsta poslova unutar obitelji:

• Uobičajeni kućanski poslovi (kuhanje, čišćenje kuće, kupovina, pranje posuđa, peglanje) zahtijevaju najviše vremena). Obavezni su i supružnici ih ne vole;
• Povremeni kućni poslovi (popravci, održavanje okoliša oko kuće, plaćanje računa, briga o kućnim ljubimcima, prijevoz članova obitelji). To su poslovi koji se mogu odložiti i supružnici ih više simpatiziraju;
• Emocionalni rad (nastojanje održavanja obiteljskih odnosa, briga za članove obitelji, briga za njihovo raspoloženje, razgovor o problemima drugih ljudi, procjena partnerovih osjećaja);
• Organizacijski poslovi (planiranje vremena, obveza i obiteljske zabave);
• Pomaganje partneru u njegovom / njenom radu (dijalozima, savjetima i sl.);
• Rad na poboljšanju društvene prisutnosti i statusa obitelji (večera između supružnika, prirediti zabavu za prijatelje);
• Roditeljski poslovi: a) briga o djeci (promjena pelena, pranje, hranjenje, presvlačenje, uspavljivanje, briga o djeci noću, igranje s djecom, čitanje, kupovina odjeće i igračaka, voditi ih u šetnju, pjevati djetetu, primijetiti djetetove potrebe); b) aktivnosti koje zadovoljavaju djetetove emocionalne, rekreativne i obrazovne potrebe; c) preuzeti odgovornost za opću dobrobit djeteta;
• Briga o bolesnim članovima obitelji (voditi ih liječniku i na terapije, kupovati lijekove, brinuti se o njima nakon povratka iz bolnice, brinuti se o posebnoj prehrani, hraniti ih, davati im lijekove, brinuti se o njihovoj higijeni);
• Briga za stare, slabe i invalidne članove obitelji.⁴

Neplaćeni posao unutar obitelji je prvotni razlog problema koji definira „funkcionalnu“ obitelj. U razvijenim zapadnim zemljama je također ostala tradicionalna shema poslova gdje žene preuzimaju većinu poslova unutar obitelji. Budući da većina žena radi i vani, obavljaju „dvostruku smjenu“, dok muževi preuzimaju najviše 1/3 poslova unutar obitelji. S novim generacijama ipak se zamjećuje veći udio muškaraca, pretežno u kućanskim poslovima i odgoju djece. Briga za bolesne, stare i nemoćne te „emocionalni“ rad i organizacija poslova ostaju više prisutni kod žena.⁵

Pozitivne i negativne posljedice zaposlenih roditelja

Počevši od pozitivnih posljedica možemo primijetiti kako obitelji u kojima rade oba roditelja imaju veću ekonomsku sigurnost, udaljavajući se od siromaštva kao snažnog čimbenika razvoda. Iako su takvi roditelji pretjerano pod stresom, današnje žene i muškarci pokušavaju ostati na poslu. Razlog je jednostavan, smatra se da materijalno i psihološko dobro vrijedi više od truda koji se daje za posao. U zemljama socijalističkog društva uključivanje žena u posao bila je dobro poznata stvar. U zapadnom je društvu bila prihvaćena sa sumnjom i zatim entuzijazmom tek 70-ih i 80-ih.⁶

Danas se može primijetiti određeni zamor kod žena koje su prihvatile mnoštvo poslova izvan kuće. Možda je cijena ipak previsoka? Tako čitamo u članku hrvatskih novina „Večernji list“ (od 20. kolovoza 2005.) da slovenske feministice mijenjaju mišljenje prema muško-ženskim odnosima. Kažu da je glavna uloga žene biti majka, ljubavnica i supruga.⁷

Imamo feminizam, ali izgubili smo djecu […] Treba reći da je glavna uloga žena donijeti djecu na svijet. Današnjoj smo ženi dali brojne zadatke, zasigurno nedostaju i drug, ali pod cijenu oduzimanja radosti da budu sa svojom djecom […]. Natovarile smo si nepodnošljivu težinu: raditi plaćeni posao, brinuti se o djeci, domu i širokoj obitelji, uz bavljenje vlastitim interesima.⁸

Klinički psiholog iz Slovenije, A. Perko, kaže:

Kaznu za histerični feminizam napose plaćaju žene, sa samoćom […]. Postoji mogućnost velikog uspjeha u karijeri, ali nezadovoljstvo ostaje jer većina žena želi imati muškarca pored sebe, za koga živjeti i voljeti.⁹

Pogledajmo sada posljedice plaćenog posla koje jednako stvaraju muškarac i žena. Jedna od prvih je odsustvo od kuće zbog radnih obaveza. Ovdje možemo reći kako muškarcu duga odsutnost izvan kuće donosi nezadovoljstvo jer se osjeća preopterećeniji nego obično. Dugo odsustvo žene izvan kuće uzrokuje sukobe jer toliko poslova unutar kuće ostaje nedovršenih. Negativna posljedica bilo bi i pogoršanje intimnih odnosa između partnera jer intimnost stvara osjećaj zajedništva između muža i žene. Ako emocionalna, socijalna, seksualna, intelektualna i rekreativna intimnost počne propadati, brak postaje nestabilan.¹⁰

Roditelji s djecom trebaju posebnu pozornost obratiti na djecu u prve tri godine života. Tijekom tog razdoblja razvija se vezanost djeteta s majkom i ako majka previše izostane, ugroženi su temelji zdravog socio-emocionalnog razvoja. S razvojem djece, izostanak majke stvara više problema dječacima nego djevojčicama. Izgubljeno vrijeme može se nadoknaditi ako se omoguće intenzivne pratnje u drugo slobodno vrijeme. Što su djeca bolje osjećaju u obitelji, sigurniji su temelji za zdrav razvoj.¹¹

Govoreći o očevima, moramo dodati da maksimalni doprinos daju roditelji koji rade u izmjeničnim smjenama. Produljena odsutnost oca izvan obitelji problematičnija je u adolescenciji.

Zaključno možemo reći, kao ohrabrenje, da bi posao koji obavljaju roditeljima trebao donijeti samopoštovanje. Roditelji sa samopoštovanjem odgajaju svoju djecu s većom slobodom, što donosi više topline u odnosima i komunikaciji s djecom. Posljedično se omogućava veći nadzor i blizina djece koji se osjećaju sigurniji.¹²

Neke strategije za usklađenje rada i obitelji

Iako je ovaj zadatak težak, neki su uspjeli dobro povezati posao i obitelj. Ovdje izvještavamo o stvarima koje „imaju sretne” obitelji:

• Stavite obitelj na prvo mjesto u svakodnevnom životu (aktivno stvarajte obiteljske rutine, obiteljski izleti jednom tjedno);
• Živite jednostavno (nemojte kupovati previše skupe stvari, umjesto gledanja televizije hodati i voziti bicikl, izaći tjednom, možda petkom, zajedno. To smanjuje potrebu za novcem i povećava vrijeme provedeno zajedno);
• Održavanje dobrog raspoloženja i igranje u obitelji (šale i igra opuštaju, povećavaju emocionalnu povezanost i tako nas pripremaju za stres);
• „Druženja“ među članovima obitelji (pokušati biti jednaki prema svima u raspodjeli kućanskih poslova, u odlučivanju i u međusobnom poštovanju);
• Stvorite osjećaj za rad (kako unutar kuće tako i profesionalno kako biste izbjegli nezadovoljstvo, umor);
• Definirati u kojoj mjeri rad može diktirati ritam obitelji;
• Biti uspješan u poslu (profesionalni rad mora biti što produktivniji kako bi se odvojilo vrijeme za obitelj);
• Poštovanje oba radna roditelja (roditelji se ne osjećaju krivima i ne pokušavaju biti pod svaku cijenu sa svojom djecom ako moraju raditi. Znaju da su uspjeli uravnotežiti posao i zalaganje unutar obitelji);
• Planiramo i odlučimo unaprijed (pažljivo biramo aktivnosti u koje želimo uložiti svoje vrijeme, unaprijed odlučimo što je važno ili ne, komuniciramo više s partnerom i ne dopuštajmo da se vrijeme nepotrebno troši);
• Poštujte vremena (ovdje ulazi dobro planiranje, oslobađanje vremena za zajedničko odvijanje stvari, ne dopuštajući drugima da ometaju dobru raspodjelu vremena).¹³

Sve ove stvari pomažu nam da shvatimo da „sreći treba pomoći“ boljom organizacijom, te da se ona uspijeva bolje usaditi u obitelj koja želi vrijeme i energiju iskoristiti za zajednštvo.

1 Usp. M. VALKOVIĆ, Solidarnost i pravda kao temelji socijalne države, u V. PULJIZ, Hrvatska kao socijalna država. Zadanosti i usmjerenja, Zagreb, Centar za industrijsku demokraciju (CID), 1997, 30-51.
2 Usp. M. ČUDINA-OBRADOVIĆ – J. OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, Zagreb, Golden marketing – Tehnička knjiga, 2006, 163.
3 Usp. ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 163-164.
4 Usp. ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 182-183.
5 Usp. ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 183-184.
6 Usp. ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 164.
7 Usp. ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 165.
8 ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 165.
9 ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 165.
10 Usp. ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 166.
11 Usp. ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 166-167.
12 Usp. ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 166-167.
13 Usp. ČUDINA-OBRADOVIĆ – OBRADOVIĆ, Psihologija braka i obitelji, 188-189.