70-ih godina prošlog stoljeća znanost počinje prepoznavati samosličnost kod prirodnih i umjetnih oblika. Benoit Mandelbrot, francusko-američki matematičar, naziva te oblike fraktalima. Riječ fraktal proizlazi iz latinskog frangere – „razdijeliti na komade“ i označava samoslične oblike u prirodi.
U vremenu prekrivenih lica, Bog nam ipak nastavlja pokazivati svoje lice, a znat ćemo da je to Božje lice jer će nam srce to potvrditi, radovat ćemo se. Psalmi su puni ljudske čežnje za Božjim licem, te nam svjedoče kako u dubini naše guše čeznemo za Bogom
U današnjem promišljanju o suosjećanju, uzevši u obzir našu sedmu scenu, ovog puta iz Markovog evanđelja, spomenut ćemo se prošle godine preminulog teologa Johanna Baptista Metza (1928-2019) koji je jasno razlikovao pojam suosjećanja u kršćanstvu, pronalazeći svoje utemeljenje u Svetom Pismu.
Mnoge knjige, terapeuti, a i svatko od nas razmišlja o tome kako imati sretan brak. I pored razmišljanja, razmatranja, prijedloga i napora, čini se da se ne može baš svaki odnos poboljšati.
U petoj sceni suosjećanja promišljali samo kako je preduvjet suosjećanja razvijena sigurna privrženost iz koje osoba djeluje. U novoj sceni suosjećanja, šestoj, Isus prije nego što je ozdravio gubavca jest u odnosu, relaciji s Ocem. Pra-slika je to, arhetip, sigurne privrženosti.
Zakoračili smo u vrijeme Došašća. Prva nedjelja je za nama. Prva svijeća gori na adventskom vijencu. Netko se sjetio dati imena tim svijećama: Mir, Vjera, Ljubav i Nada. Lijepo i poticajno je razmišljati o njihovim imenima i onome na što upućuju.
Rasti, razvijati se, mijenjati u okruženju ljubavi i bezuvjetne prihvaćenosti temelj je za razvijanje sigurne privrženosti. Pojam privrženosti jedan je od kamena temeljaca u psihologiji, počevši od Bowlbya i Ainstworth sredinom prošloga stoljeća, pa sve do najnovijih istraživanja u 2020. g. Tako se Condon i Makransky (2020), kada govore o suosjećanju, upravo vraćaju na potrebu sigurne privrženosti ako želimo biti suosjećajni.
