Mnoge knjige, terapeuti, a i svatko od nas razmišlja o tome kako imati sretan brak. I pored razmišljanja, razmatranja, prijedloga i napora, čini se da se ne može baš svaki odnos poboljšati.

Bračni parovi u svojoj zajedničkoj životnoj priči prolaze kroz više karakterističnih i tipičnih razdoblja, koja ih izazivaju na svladavanje određenih životnih zadaća. Par se, kao i ostali živi sustavi, nalazi u neprestanoj promjeni, i tek što su učvrstili svoj identitet kao par, moraju ga iznova graditi.

Bračni odnosi kao izraz ljubavi i prijenos života naređeni su supružnicima (Post 1,27-28). Budućnost čovječanstva povjerena je njihovoj odgovornosti putem prenošenja ljudskog života: “Stoga će ispuniti svoju zadaću s ljudskom i kršćanskom odgovornošću i s poučljivim poštovanjem prema Bogu; sporazumno će i zajedničkim nastojanjem stvoriti sebi ispravan sud imajući pred očima svoje osobno dobro i dobro već rođene djece ili djece za koju predviđaju da će se još roditi…”

Preljub je bračna nevjera, odnosno oblik izvanbračnog seksa koji je kršenje bračnih obveza od strane jednog od supružnika, kaže Wikipedia. No, je li to baš tako? Preljub u vidu izvanbračnog intimnog sjedinjenja samo je vanjska manifestacija svih ranijih izdaja koje je osoba dala sebi i svom bračnom partneru i znak je ozbiljne krize u braku.

Kad apostol Pavao govori o ljubavi u Prvoj poslanici Korinćanima, pridaje joj različite osobine rekavši da je “strpljiva“, “dobrostiva“ i “sve podnosi“ (1 Kor 13,4.7). Zahtjevna je to ljubav. Ali u tome je njena ljepota, jer predstavlja stvarno čovjekovo dobro koje, jednom prihvaćeno, “zaražava“ druge.

Supružnici unutar braka imaju specifičan poziv na svetost posredstvom bračne ljubavi. Bračni drugovi postaju jedno tijelo surađujući s Bogom u podizanju i odgoju djece, ali pri tome ne treba zaboraviti i zahtjev obostranog sazrijevanja u ljubavi kroz svakodnevne napore i radosti. Ovo kršćansko zvanje nadilazi puke ljudske snage te ima potrebu postojanog gajenja i molitve koja traži čvrstoću ljubavi, velikodušnost i duh žrtve.

Bog je ljubav i stvorio je i pozvao čovjeka na ljubav. Stvarajući muškarca i ženu, pozvao ih je u braku na međusobno intimno zajedništvo života i ljubavi, tako da više nisu dvoje, već jedno tijelo (usp. Mt 19,6). Božja riječ o čovjekovoj potrazi i zajedništvu u Njegovoj ljubavi počinje s prvim rečenicama Starog zavjeta. I brak je ponuda Božje ljubavi čovjeku.

Krizna situacija različito utječe na različite osobe, isto tako i na različite bračne parove. Razumijevanje mehanizama nošenja s krizom te međusobna podrška supružnika može pomoći u nošenju s kriznim situacijama.

Biblijska riječ izvor je za otkrivanje i usvajanje Isusova učenja i o braku i obitelji. Gospodinov nauk sveti Pavao apostol približava vjerniku uspoređujući kršćanski brak kao sliku odnosa između Krista i Crkve.

Nije lako živjeti u jednom bliskom odnosu poput braka kroz duže vremensko razdoblje. Pojavljuju se razne nerazrješive suprotnosti i sukobi; sukob između ostati svoj/svoja i potrebe za zajedništvom; sukob između osjećaja i razuma, između različitih navika i potreba, sukoba unutar sebe i svojih očekivanja. U svakom takvom sukobu koji nas izvlači iz samih sebe i suočava s drugom osobom, dobro je krenuti u potragu, a prema prijedlogu A. Retzera, nešto početi tražiti. Od pomoći je metafora o četiri korpe, koju on predlaže.

Složiti ćemo se vjerojatno da su okolnosti svakodnevnog života bile prilično drugačije u posljednje vrijeme. I nismo mogli sa sigurnošću znati koliko će to trajati. Ni trenutno još nije se sve baš vratilo u potpunosti u „normalno“ funkcioniranje. Ne možemo ni znati koliko će dugotrajne posljedice svega ovoga biti prisutne u našim životima i kakve će one biti. Uznemirenost je bila tu, oko nas. I dalje još uvijek u tragovima jest. Ako se i nismo uplašili samog virusa i eventualnog oboljenja, vjerojatno lagano promišljamo o utjecaju svih događanja na posao, ekonomiju, svakodnevicu i sve ostale aspekte života. Svi smo nekako bili jedno određeno razdoblje „na rubu“.