Sisački biskup, mons. Vlado Košić primio je u utorak 27.travnja u Velikom Kaptolu u Sisku vlč. Branka Koretića, povjerenika za pastoral braka i obitelji, doc. dr. sc. Josipa Bošnjakovića, predsjednika udruge HRD BiOS, Maju Jakšić, dipl. katehisticu, realitetnu psihoterapeutkinju, specijalisticu iz pastorala kriznih situacija i Antonija Mrzlića, teologa i gestalt psihoterapeuta.

Tri magistrice psihologije – Maria Paluh, Zrinka Štetić Grubišić i Ana Žulec prije dvije godine su pokrenule projekt ZAMisli, gdje najviše putem Instagrama približavaju psihologiju široj populaciji. “Nakon što nas je (ponovno) zadesio potres, primijetile smo kako su mnogi ljudi pod velikim stresom, vrlo su anksiozni i u strahu te smo odlučile napraviti eBook sa savjetima kako si psihološki pomoći”, kažu djevojke.

Nakon jučerašnjeg razornog potresa naše misli su s obiteljima koje su pretrpjele najveće gubitke, ali i svima onima koji su na bilo koji način pogođeni potresom. Javljaju nam se roditelji iz svih dijelova Hrvatske zabrinuti za svoju djecu, tražeći savjete o tome kako se postaviti, kako objasniti djeci što se događa i pružiti im podršku.

70-ih godina prošlog stoljeća znanost počinje prepoznavati samosličnost kod prirodnih i umjetnih oblika. Benoit Mandelbrot, francusko-američki matematičar, naziva te oblike fraktalima. Riječ fraktal proizlazi iz latinskog frangere – „razdijeliti na komade“ i označava samoslične oblike u prirodi.

Zakoračili smo u vrijeme Došašća. Prva nedjelja je za nama. Prva svijeća gori na adventskom vijencu. Netko se sjetio dati imena tim svijećama: Mir, Vjera, Ljubav i Nada. Lijepo i poticajno je razmišljati o njihovim imenima i onome na što upućuju.

Vrlo je važno, neizmjerno je važno kojim imenom nazivamo stvarnosti koje proživljavamo u našim životima. Na poseban način to je važno kada se susrećemo s novim stvarnostima. (…) Kako živjeti ljubav u doba potrebite distance, samoizolacije, izolacije?

Mnogo je razloga zbog kojih ljudi dolaze na savjetovanje ili terapiju, ali mnogo je i razloga zbog kojih se ne odlučuju na isto. Zašto je to tako? Premda su iskustva svake pojedine osobe različita i svatko može imati svoje jedinstvene razloge zašto se odlučio potražiti podršku i pomoć (ili pak zašto nije), moguće je prepoznati neke najčešće misli, stavove, vjerovanja i razmišljanja koja ljudima mogu predstavljati prepreku da uopće uzmu u obzir savjetovanje kao jednu od mogućnosti ili pokušaju krenuti u taj proces.

“O tempora, o mores”, dobra stara latinska izreka s nostalgičnim prizvukom o dobrim starim vremenima. Starije osobe sjećanje vraća u mladost kada su bili prilagodljivi i puni snage. Vremena možda i nisu bila bolja, ali oni su bili vitalniji i mlađi. Nadodam li onu “Honores mutant mores” (“Vremena mijenjaju običaje”), jasno je da s vremenom ne starimo samo mi nego i običaji.

Nemoć. Ljutnja. Bol. Praznina. Nostalgija. Očaj. Patnja. Samoća. Strepnja. Nepovratnost. Pustoš. Strah. Tuga. Ovo su samo neke od emocija koje zakucaju na vrata naše duše kada u naš život uđe gubitak. Dovoljna je i sama misao o mogućem gubitku nečeg ili nekog za nas važnog i vrijednog da bismo osjetili drhtanje tla pod nogama. Podrhtavanje koje osjećamo govori nam da se naš dosadašnji subjektivni doživljaj sebe i svijeta u kojem živimo mijenja.

Svjesni smo svi, više ili manje, kako su promjene u našim životima neizbježne. Svaki stadij života unosi nešto novo, promjene u okolini u kojoj jesmo neminovno utječu na nas, nove situacije zahtijevaju od nas da se prilagođavamo i mijenjamo. Znajući da je promjena sastavni dio našeg života, i dalje je ne prihvaćamo baš lako i imamo određene poteškoće u prilagođavanju nečem novom, drugačijem, promijenjenom.

Ono o čemu smo svjedočili čitavo vrijeme jest da su se ljudi polarizirali u svojim ponašanjima tijekom cijele ove situacije. S jedne strane imali smo one koji su se strogo držali preporuka, nisu izlazili iz svojih kuća osim kada su baš zaista morali, opskrbili su se nužnim namirnicama i potrepštinama za idućih nekoliko tjedana, brižljivo pratili sve novosti i preporuke te se nadali što bržem završetku ove situacije. Imamo pak s druge strane one koji su svoja druženja nastojali preseliti iz zatvorenih kafića u parkove i kućna okupljanja, slobodne dane zbog ograničenja rada koristili u zajedničkom roštiljanju na proljetnom suncu, nisu vjerovali onome što preporuča stožer, smišljali su različite teorije zavjere i isto tako se nadali što bržem završetku ove situacije da se što prije ukinu ograničenja i zabrane kako bi se mogli vratiti svakodnevnom ritmu života. Zašto se neki ljudi ponašaju kao da ih se to ne tiče? Zašto se neki pridržavaju preporučenih preventivnih i izbjegavajućih zdravstvenih ponašanja, a neki ne?