O desetoj sceni suosjećanja nastavit ćemo promišljati na tragu tumačenja bibličara Fernanda Armellinija. Radi se o svima nama poznatoj sceni, naime o Samaritancu koji pomaže unesrećenom čovjeku.
Pitanje početka iznimno je važno za mnoga, ili gotovo sva područja života. Kada je što počelo u mnogome određuje tijek zbivanja, zbog čega nastojimo utvrditi početak i razloge koji su bili prisutni u tom početku: što nam je jasniji početak to nam je jasnije sadašnje stanje, bilo da je riječ o svađi, ljubavi, braku, ratu, potresu, bolesti, napretku poduzeća ili kraju određenog razdoblja.
Uzmi, Gospodine, i primi
svu moju slobodu,
moju pamet, moj razum
O desetoj sceni suosjećanja koju imamo kod evanđelista Luke promišljat ćemo na temelju tumačenja ovog odlomka bibličara Fernana Armellinija. eć nam je jasno kako se suosjećanje odnosi na bolne trenutke našeg života, a svjesni smo kako je smrt za mnoge najteži trenutak. Upravo pogledu na smrt posvećujemo desetu scenu suosjećanja.
Nakon traumatičnog događaja nikome pa ni djeci ništa se ne čini sigurnim. Uvjeravanje ne donosi nikakvu korist. Kako bi se djeci pomoglo potrebno je ponovo stvoriti otok sigurnosti, ma kako malen on bio. U svakom slučaju jasno je da se dogodilo nešto ružno i da smo preživjeli te sada moramo pokupiti komadiće koji su se rasuli, kako bismo opet bili cjeloviti.
Tri magistrice psihologije – Maria Paluh, Zrinka Štetić Grubišić i Ana Žulec prije dvije godine su pokrenule projekt ZAMisli, gdje najviše putem Instagrama približavaju psihologiju široj populaciji. “Nakon što nas je (ponovno) zadesio potres, primijetile smo kako su mnogi ljudi pod velikim stresom, vrlo su anksiozni i u strahu te smo odlučile napraviti eBook sa savjetima kako si psihološki pomoći”, kažu djevojke.
Nakon jučerašnjeg razornog potresa naše misli su s obiteljima koje su pretrpjele najveće gubitke, ali i svima onima koji su na bilo koji način pogođeni potresom. Javljaju nam se roditelji iz svih dijelova Hrvatske zabrinuti za svoju djecu, tražeći savjete o tome kako se postaviti, kako objasniti djeci što se događa i pružiti im podršku.
Devetu scenu suosjećanja htjeli bismo započeti promišljanjem nad odlomkom iz knjige Uskrsnuće pisca L. Tolstoja. Naime, opisujući nutarnja previranja Nehljudova o tome što uraditi sa zemljom koju je dobio u nasljedstvo, te pokušavajući se iskupiti za svoje loše ponašanje, Tolstoj (1979, 218) navodi sljedeće promišljanje tog lika
70-ih godina prošlog stoljeća znanost počinje prepoznavati samosličnost kod prirodnih i umjetnih oblika. Benoit Mandelbrot, francusko-američki matematičar, naziva te oblike fraktalima. Riječ fraktal proizlazi iz latinskog frangere – „razdijeliti na komade“ i označava samoslične oblike u prirodi.
U vremenu prekrivenih lica, Bog nam ipak nastavlja pokazivati svoje lice, a znat ćemo da je to Božje lice jer će nam srce to potvrditi, radovat ćemo se. Psalmi su puni ljudske čežnje za Božjim licem, te nam svjedoče kako u dubini naše guše čeznemo za Bogom
U današnjem promišljanju o suosjećanju, uzevši u obzir našu sedmu scenu, ovog puta iz Markovog evanđelja, spomenut ćemo se prošle godine preminulog teologa Johanna Baptista Metza (1928-2019) koji je jasno razlikovao pojam suosjećanja u kršćanstvu, pronalazeći svoje utemeljenje u Svetom Pismu.
Mnoge knjige, terapeuti, a i svatko od nas razmišlja o tome kako imati sretan brak. I pored razmišljanja, razmatranja, prijedloga i napora, čini se da se ne može baš svaki odnos poboljšati.
U petoj sceni suosjećanja promišljali samo kako je preduvjet suosjećanja razvijena sigurna privrženost iz koje osoba djeluje. U novoj sceni suosjećanja, šestoj, Isus prije nego što je ozdravio gubavca jest u odnosu, relaciji s Ocem. Pra-slika je to, arhetip, sigurne privrženosti.
Zakoračili smo u vrijeme Došašća. Prva nedjelja je za nama. Prva svijeća gori na adventskom vijencu. Netko se sjetio dati imena tim svijećama: Mir, Vjera, Ljubav i Nada. Lijepo i poticajno je razmišljati o njihovim imenima i onome na što upućuju.
Rasti, razvijati se, mijenjati u okruženju ljubavi i bezuvjetne prihvaćenosti temelj je za razvijanje sigurne privrženosti. Pojam privrženosti jedan je od kamena temeljaca u psihologiji, počevši od Bowlbya i Ainstworth sredinom prošloga stoljeća, pa sve do najnovijih istraživanja u 2020. g. Tako se Condon i Makransky (2020), kada govore o suosjećanju, upravo vraćaju na potrebu sigurne privrženosti ako želimo biti suosjećajni.
Kako bismo razumjeli našu četvrtu scenu suosjećanja, koristi razumjeti kako se ona događa u kontekstu govora o oprostu u Matejevom evanđelju. Petar pita Isusa koliko puta treba oprostiti bratu svome koji se ogriješi o njega, te pita je li dovoljno do sedam puta. I ovo je bio veliki iskorak naprijed u ono doba, do sedam puta oprostiti.
