Dobra i kvalitetna komunikacija ključna je za razumijevanje i sporazumijevanje s adolescentima i mladima – jednom od generacija koju ponekad shvaćamo kao moguće problematičnu i izazovnu za shvatiti. Jedan od temelja koji je pokazatelj kvalitetnog odrastanja su upravo mladi u adolescentskoj dobi koji u tom, specifičnom razdoblju odrastanja, pokazuju najbolje od sebe.
Obitelj je u društvu koje nameće kriterije rada i učinkovitosti i ne dopušta iznimke. Dakle, imamo potrebu kojoj se obitelj mora prilagoditi, ali tamo gdje postoji potreba moramo pažljivo procijeniti moralnu akciju. Postupanje u ovom slučaju nije nužno svjesno, voljno i slobodno. Moramo se zapitati pri tome odgaja li obitelj svoju djecu da bi je navikli na rad? U svakom slučaju, pristup radu mora biti omogućen svima, dok društveno-ekonomska politika mora omogućiti i novu dimenzija rada: ne samo kao sredstva za proizvodnju dobara, već i kao osobni rad unutar društvenog života (kao što je rad unutar obitelji, odgajanje djece i volontarijat i slično).1 Ovdje su tema oba vida rada, izvan i unutar obitelji, gledajući pozitivne i negativne posljedice.
Nepoznati autor rekao je jednom da Bog možda ne može uvijek biti svugdje i riješiti sve dječje probleme i uslišati molitve pa je zato stvorio bake i djedove. O ovom citatu se može puno diskutirati i promišljati, ali svi se možemo složiti u jednom – da je život bez baki i djedova nepotpun, posebice u području Zapovijedi Ljubavi. Ako se prisjetimo svoga djetinjstva, barem jednom smo pohrlili u zagrljaj bake i djeda kao u svojevrsnu zaštitu od odluka roditelja, u najpozitivnijem smislu.
Nije lako živjeti u jednom bliskom odnosu poput braka kroz duže vremensko razdoblje. Pojavljuju se razne nerazrješive suprotnosti i sukobi; sukob između ostati svoj/svoja i potrebe za zajedništvom; sukob između osjećaja i razuma, između različitih navika i potreba, sukoba unutar sebe i svojih očekivanja. U svakom takvom sukobu koji nas izvlači iz samih sebe i suočava s drugom osobom, dobro je krenuti u potragu, a prema prijedlogu A. Retzera, nešto početi tražiti. Od pomoći je metafora o četiri korpe, koju on predlaže.
Svako doba nosi svoje viđenje stvarnosti. Tako je i sa pitanjem starih roditelja koji su manje uključeni u život novih obitelji. Je li to najefikasniji način rješavanja problema ili postoji dugoročno bolje, prije svega za djecu?
Moja majka je sada stara 78 godina. Nije baka jer sestra i ja nismo roditelji. Ali je u dobi kada mogu reći da je baka. Imala je težak život. Od malena odrasla u teškoj sirotiniji, nisu je puštali u školu pa nije završila ni jedan razred. Ne zna pisati, teško čita. Ali ima veliko i dobro srce. Ona me je naučila što ljudima u kada ostare treba.
Krenimo od osnovnog: mir možemo pružiti, samo ako i sami nosimo mir u svojem srcu i u svom umu. No, život je često takav kakav jest, ne pružaju nam se neke velike mogućnosti izbora, često smo pod pritiskom vremena, očekivanja, odrađivanja raznih obveza, zadataka, umora, sve to utječe na podizanje razine stresa, koji se preljeva i u svakodnevni obiteljski život, pa i u odgoj djece. Roditeljske frustracije i nezadovoljstvo povremeno ‘iskipe’ po štednjaku i ostavljaju iza sebe smrdljive fleke koje se dugo trebaju čistiti. U nekom trenutku imamo obitelj u kojoj su svi članovi nesretni, nezadovoljni, ljutiti, tužni, pa čak i očajni. Mnogi roditelji se u tom emocionalnom stanju pitaju: Što mogu učiniti? Kako ću postupiti? U kojem pravcu trebam ići? Može li se uopće nešto promijeniti i kolika je vjerojatnost za promjene? Možda bi trebao/la nekoga pitati, a što ako pitam i pomisle kako sam nesposoban/na za roditeljstvo? Nisu neobična ponavljanja osnovnih pogrešaka u roditeljstvu jer roditelji nisu u kontaktu sa sobom, ne stignu se brinuti za sebe, prepoznati svoje osobne potrebe. Jedna majka opisuje svoju svakodnevnicu ovako:
Mladi vole definirati svoje izbore odgovornima. Možemo reći da su oni protagonisti poziva, ali imaju dužnost da se izjasne i odgovore. U središtu je subjekt radnje. U ovom članku pažnja se usmjeruju prema najvažnijim prijelazima u odraslu dob: završetka odgojnog procesa i školovanja u užem smislu. Pazit će se i na razlike između mladića i djevojaka. Nadalje se razrađuje tijek uključivanja mladih u svijet rada unutar Europske unije, sa naglaskom na Italiji i Hrvatskoj. Cilj je imati barem dvije zemlje za usporedbu radi objektivnosti pregleda.
Različite činjenice možemo naučiti iz ove knjige. Prva je da je rastava cjelokupni proces koji kroz koji prolazi jedan brak ili obitelj, a razvod je konačna civilna presuda kada je i formalno obilježen ovaj događaj. I druge se stvari mogu naučiti no to prepuštamo zainteresiranom čitatelju. O samoj strukturi knjige ne bismo govorili, osim da ima četiri, podjednako zanimljiva dijela, a ponajviše smo se posvetili prvim dijelom koji nosi naslov Rastave i razvodi brakova i obitelji.
U našem članku promišljat ćemo o problematici očinstva u današnjem društvu te uzeti u obzir krizu očinstva, povezujući je s očinstvom u društvu, obitelji, ali isto tako i s očinstvom među osobama posvećenog života, kako među redovnicima tako i među dijecezanskim svećenstvom. Svako dijete potječe od oca i majke, stoga ćemo se zadržati na ovakvu promišljanju očinstva i majčinstva. Kako svako dijete baštini od svojih roditelja nasljeđe, time i započinjemo našu temu Kriza očinstva. Vidjet ćemo, nadalje, kako se o krizi očinstva pisalo u prošlom stoljeću, i to već 1938. g., o čemu nam svjedoči Recalcati koji, pozivajući se na Lacana, koristi termine isparavanje i zalazak očinstva. Otac ima razne uloge u odnosu prema djetetu, no uloga koju želimo naglasiti u našem radu tiče se toga da otac treba »održati lekciju rane i gubitka«. Osim ove lekcije, otac je onaj koji djecu upućuje prema vertikali, koji ih poziva da uspiju nadići samo horizontalni vidik života i uzdignu se prema vertikali te i nju učine svakodnevnom dimenzijom života.
Naši su biološki roditelji naše korijenje, od njih potječemo, oni su nam omogućili da dođemo na ovaj svijet i da ovdje živimo. Neki bi pjesnik rekao: Oni su nas uveli u svetu rijeku života, oni su nam darovali život, mi smo njihov dar, a oni su nama darovani, kao naš izvor iz kojeg potječemo i naše korijenje iz kojeg smo izrasli. Svako stablo ima korijenje, a ono ima više zadaća: brine se za stabilnost i čvrstinu stabla, opskrbljuje ga vodom i hranjivim tvarima. Osim toga, mnoga stabla pohranjuju u korijenju rezervne tvari. Ne čudi nas što je korijenje postalo simbol podrijetla svakog čovjeka. Ako jedan potomak presiječe vezu sa svojim korijenjem, ako se odsiječe od svog podrijetla, neće se dalje moći normalno razvijati i rasti, nedostajat će mu nešto bitno. Između ostaloga, neće imati dovoljno životnog poleta, teško će mu pasti da zamahne svojim krilima i da poleti, da osjeti životnu energiju i hrabrost. Lijepo je to sročeno i u jednoj njemačkoj izreci: Ohne Wurzeln keine Flügel! – »Bez korijenja nema krila!«
Gospodine, učini me oruđem svog mira.
Tamo gdje je mržnja, daj da sijem ljubav.
Tamo gdje je povreda, daj da sijem oprost.
Tamo gdje su nesuglasice, daj da sijem savezništvo.
Tamo gdje je zabluda, daj da sijem istinu.
Tamo gdje je sumnja, daj da sijem vjeru.
Tamo gdje je beznađe, daj da sijem nadu.
Tamo gdje je tama, daj da sijem svjetlo.
Tamo gdje je tuga, daj da sijem radost.
Povodom Međunarodnog dana obitelji Gradsko vijeće za prevenciju i kriminalitet i Obiteljski centar u Puli obilježili su Međunarodni dan obitelji oline predavanjem prof. dr. sc. Buljan Fladner na temu „Otpornost i rizici u doba krize“, a ujedno je i predstavljanje knjige G. B. Flander – M. Roje Đapić (2020). Dijete u središtu (sukoba). Razvod roditelja, visoki konflikti i otuđenje, Sveta Nedjelja: Geromar.
Svakodnevno koristimo izrazito veliki broj riječi. Riječima možemo utješiti nekoga, riječima možemo nekoga povrijediti. Sami znamo da u velikom broju situacija pazimo na koji način ćemo neku vijest ili informaciju prenijeti nekome. „Važemo“ riječi i izraze, pažljivo biramo koje ćemo riječi koristiti. Koliko puta smo samo bili krivo shvaćeni samo zato što smo možda upotrijebili krivi izraz ili nam je nešto „izletjelo“ što nije trebalo?
Predlažemo Vam da započnete vaše obiteljske kateheze, te uistinu posvjedočili primjerom kako su roditelji prvi odgojitelji u vjeri. Ne morate imati nekakva posebna znanja, kao što su npr. katehetska, pedagoška, psihološka, teološka. Imajte povjerenja u sebe i u vlastita znanja i vjerska iskustva koja ste do sada stekli.
Ono o čemu smo svjedočili čitavo vrijeme jest da su se ljudi polarizirali u svojim ponašanjima tijekom cijele ove situacije. S jedne strane imali smo one koji su se strogo držali preporuka, nisu izlazili iz svojih kuća osim kada su baš zaista morali, opskrbili su se nužnim namirnicama i potrepštinama za idućih nekoliko tjedana, brižljivo pratili sve novosti i preporuke te se nadali što bržem završetku ove situacije. Imamo pak s druge strane one koji su svoja druženja nastojali preseliti iz zatvorenih kafića u parkove i kućna okupljanja, slobodne dane zbog ograničenja rada koristili u zajedničkom roštiljanju na proljetnom suncu, nisu vjerovali onome što preporuča stožer, smišljali su različite teorije zavjere i isto tako se nadali što bržem završetku ove situacije da se što prije ukinu ograničenja i zabrane kako bi se mogli vratiti svakodnevnom ritmu života. Zašto se neki ljudi ponašaju kao da ih se to ne tiče? Zašto se neki pridržavaju preporučenih preventivnih i izbjegavajućih zdravstvenih ponašanja, a neki ne?
